U subotu, 12. maja u 20 sati na sceni Sarajevskog ratnog teatra gostuje predstava Narodnog pozorišta Toša Jovanović pod nazivom “Zrenjanin”. Autor teksta je Igor Štiks, a režiju potpisuje Boris Liješević. U predstavi igraju Dejan Karlečik, Milan Kolak, Jovan Torački, Edit Miškeljin, Sanja Radišić, Stefan Juanin i Milan Vuković.

Na 68. Festivalu profesionalnih pozorišta Vojvodine predstava “Zrenjanin” proglašena je za najbolju, a glumac Dejan Karlečik nagrađen je za najbolju mušku ulogu.

Ulaznice se mogu rezervisati pozivom na 033 664 070 ili slanjem poruke u inbox Facebook stranice.

Riječ reditelja:

“Predstava koja za predmet uzima događaje iz nedavne prošlosti, ali i naše sadašnjosti. Vrijeme privatizacije poharalo je zemlju gore i perfidnije nego ratovi; i bogate, industrijske gradove pretvorilo u olupine, ljušture na izdisaju, prazne karoserije na točkovima.

Fabrike koje su hranile stotine hiljada porodica prepuštene su najstrašnijem dozvoljenom lopovluku i devastaciji. Sve ono što smo dobili u nasljeđe od Očeva koji su gradili zemlju survano je u blato, pogaženo, ispljuvano, poniženo, išibano. Ostale su puste hale, pogoni, zarđale kapije da svjedoče o slavnoj prošlosti i nama koji nismo znali da njene tekovine prihvatimo i nosimo. U toj pustoši sada se rađa klica pobune. Jer pitamo se – treba li ne dirati nepravedni sistem i poredak ako ne vidimo drugi put i ako više ne možemo bez onih koji se na naš račun silno bogate, ali nam barem ponekad dobace našu odavno zarađenu koricu hljeba?

Ko je pravedan?

Onaj koji strada pokušavajući da spase društvenu svojinu, društvo i sam Grad, ili onaj koji strada pokušavajući da zaštiti sebe i sačuva postojeće stanje? Ako i jedan i drugi stradaju – šta da se radi?

Ova predstava pokušava da shvati šta nam se to dogodilo i kako da sadašnjost ne prihvatimo kao sudbinu. Ne uzimajući ni jedan konkretan primjer, niti konkretan Grad, predstava traži uzrok i matricu propadanja i u centar zbivanja dovodi do juče izgubljenog, a danas već pobunjenog čovjeka. Ako borba donosi još veće stradanje – treba li se i onda boriti? Možemo li se ne boriti kada je borba jedini dokaz da smo živi i ima zavodljivi ukus i miris revolucije? Kao i Ljubav bez granica, o kojoj takođe govori ova drama. Jer pobuna je uvek transgresija: politička, društvena, emotivna i seksualna. Neizbježna je kad dođe spoznaja i pređe se tačka nepovrata.”

Boris Liješević