Ne sjećam se da sam nekad negdje u književnosti naišla na tako autentičan i precizan, tako poetičan i strašan pogled na bolest i agoniju koju proživljava bolesnik.

Piše: Emina Žuna

Jedna epizoda Dylan Doga na talijanskom je prvi tekst koji sam uspjela na talijanskom pročitati do kraja. Sjećam se kako sam se te 2010. godine radovala učenju talijanskog na postdiplomskim studijama u Bologni, najviše zbog toga što ću moći čitati stripove u originalu. To možda može djelovati neozbiljno s moje strane, jer sam stripovima dala prednost u odnosu na književnost u originalu, ali svaki fan bilo kojeg Bonnelijevog stripa zna šta znači čekati na prevod novog broja. Tako sam već na početku kursa, odlučila da ‘vježbam’ na Dilanu Dogu, jer je to bio i ostao moj najdraži talijanski strip.

Iako se mora priznati da je istraživač noćnih mora, detektiv paranormalnog, taj zakleti vegetarijanac, protivnik mobitela i svih drugih tehnologija, nepopravljivi romantičar u stalno istoj odjevnoj kombinaciji neovisno od godišnjeg doba, prethodnih godina prešao u dosadu! Jednostavno se stereotipizirao – priče su izgubile na svježini i kvalitetu, što nije neobično ako uzmemo u obzir da traje već skoro 30 godina, ali opet nije dovoljno opravdanje. Tražilo se novo rješenje za povratak popularnosti i sjećam se kako se u nekim epizodama eksperimentisalo i sa uvođenjem krimi žanra, što je bilo iznevjeravanje koncepta stripa koji je osmišljen u žanru horora i paranormalnog. I onda se pojavio lik pod imenom Roberto Recchioni, prvo kao autor, a onda i kao novi urednik, i strip je počeo opet dobijati na kvalitetu. Ne kažem da nije bilo prije njega autora vrijednih spomena, ali u ovom tekstu želim da se osvrnem na njegova dva sjajna uratka, Mater Morbi (br. 71, Veseli četvrtak) i Ocjena gavrana (br. 138, Ludens) koji su prevedeni na naš jezik.

Mater Morbi je vrijedan spomena, jer se zaista radi o vanserijskoj priči i o temi kojom Recchioni nadilazi formu stripa. Drugim riječima, ne sjećam se da sam nekad negdje u književnosti naišla na takav autentičan i precizan, tako poetičan i strašan pogled na bolest i agoniju koju proživljava bolesnik. Upotrebom prvog lica i priče koju pripovijeda Dilan Dog, Recchioni upravo Dilana stavlja u do sad neviđenu situaciju, u ulogu bolesnika. Dilan nam tu svjedoči o beskrajnoj usamljenosti koju osjeća u bolnici, o hladnoći bolničkog osoblja i neprijatnosti i boli koju mu izazivaju bolnički aparati i testovi. Atmosfera je od početka tegobna i mračna i mi s Dilanom proživljavamo agoniju, u mjeri u kojoj je to uopće moguće kad se radi o tekstu. Pored realističnih momenata i psihološkog stanja bolesnika, horor žanr se ne iznevjerava, jer se bolest personificira, pa figurira kao fatalna žena – čudovište. U stripu Dilan upoznaje i dječaka koji se bori s bolešću cijeli život, koji je u tome postao pravi umjetnik i zbog tog ‘gorkog taloga iskustva’ se i prema životu postavlja kao mudri starac kojem nije preostala niti jedna životna iluzija.

Ocjena gavrana je rađena u posve drugom ključu i scenaristički podsjeća na neke filmske uratke tipa Saw. Protagonist se, u ovom slučaju Dilan Dog, stavlja u ‘situaciju klopku’ i mora riješiti određeni problem da bi napredovao, tj. spasio život. Epizoda je bitna zato što se tu preispituju principi na kojima je građen lik Dilana Doga i svaki problem koji treba da riješi predstavlja iznevjeravanje tih principa i postavlja pitanje dokle Dilan Dog može da ide, a da ostane Dilan Dog. Također, ovdje se propituje i sam konzument stripa, tj. fan, koji je predstavljen u liku mentalno oboljelog tridesetogodišnjaka, intelektualnog djeteta, što nije rijedak stereotip s kojim se susreću čitatelji stripa i danas. Dakle, i u manje revolucionarnim epizodama u odnosu na Mater Morbi, Recchioni ne odustaje od postavljanja nekih bitnih pitanja vezanih za smisao samog stripa. Dodatno, kraj nam nudi neočekivan rasplet, što svjedoči i o vještini građenja priče.

Otkako sam u BiH, više se oslanjam na prevode, nego talijanske originale, jer je poštarina ipak preskupa, iako ću dok budem u prilici pročitati neku na naš jezik još neprevedenu epizodu, utoliko više što sam sad sigurnija da će se raditi o kvalitetnoj priči i odličnom Dilan Dogu.