Philip Treacy pravi bajkovite šešire za britansku kraljevsku porodicu, Madonnu, Lady Gagu i modne kuće Mcqueen, Chanel…

Piše: Nina Varga

Poredila bih dizajniranje šešire sa arhitekturom i matematikom – jednako bitan tehnički aspekt je dizajniranje kao i nošenje tih šešira. Oni su kao skulpture, imaju svoju ličnost, a pri tom su u skladu sa prirodom. Ljude to privlači jer su oni ultimatum za luksuzni aksesaor: hrana za dušu, oni čine naš vizualni život bogatijim.

Naprimjer, šeširi simpatičnog Irca Philipa Treacyja izgledaju perfektno i uz svu ekstravaganciju a nose dio prirode. Sam Treacy za svoje modele šešira rekao je: “Prirodu u tome ne možemo pobijediti”. Njegov prvi coutureshow 1990. u Parizu bio je baziran na orhideje. Toliko je fantastičnih vrsta orhideja, ali za njega su to sve šeširi! Odrastao je u selu Ahascragh, u sred prirode. Tako mu je nesvjesno uvijek priroda bila inspiracija – njene prirodne linije i ljepote.

PhillipTraceyhat

Zašto je ovaj dizajner poseban? Moda je u današnje vrijeme dosadna zato što se sve vrti oko marketinga, a ne o talentu i kreativnosti. Ima dosta brilijantnih, kreativnih i orginalnih dizajnera, ali su okruženi marketingom. Svi u današnje vrijeme mogu biti dizajneri, jednostavno ima i previše odjeće. Ljudima je potrebna fantazija u životu, čak i više zbog krize. Dizajneri koji imaju hrabrost da budu drugačiji čine razliku.

A Treacy je studirao na National College of Art & Design u Dublinu, gdje je šešire pravio uz kostime koje je dizajnirao.

Na poznatoj Royal College of Art u Londonu 1988. pobjedio je, a onda je na praksi bio kod drugog velikog dizajnera šešira Stephena Jonesa. Onda je napravio “zlatni korak”: odlučio je svoje šešire pokazati Isabella Blow, kontroverznoj modnoj ikoni, koji je bila modna urednica britanskog magazina Tatler. Njih dvoje su bili match made in heaven.

O kakvom dvojcu je riječ ilustruje i činjenica da je ekscentrična Blow putovala metroom u couture-haljini sa šeširom na glavi u obliku jastoga. Tako je lansirala Treacyevu karijeru sa time što je njegove šešire svakodnevno nosila sa puno drame. Nakon toga što je diplomirao sa najvećim ocjenama (cum laude), pokrenuo je čak i atelije u podrumu kuće supružnika Blows Isabella i Detmara. Njegova karijera je od tada postala značajna za svijet mode – 2007. godine dobio je iz ruku prinsa Charlesa i Camilla Parker Bowles, prestižnu nagradu Order of the British Empire za doprinos Britanskoj modnoj industriji. U biti od tada je “purveyor” od vojvotkinje, što praktično znači da je on njihov zvanični nabavljač šešira. Za vjenčanje princa Williama i Kate Middleton kreirao je 36 šešira. To mu je najuzbudljiviji projekt u njegovoj karijeri do sada. On ide kod njih u palaču, a i oni kod njega dođu u atelije. Imaju dobar odnos jer mislim, ipak, kad nešto tako specijalno i intimno kao šešir radiš za nekoga, moraš dobro osobu poznavati jer ti oni daju svoju glavu! I ti si odgovoran za njihov momenat kada se nađu pod reflektorima. Kraljevske porodice stoje iza tradicije, ali je njihova uloga da ljude inspirišu kroz to da dobro izgledaju. Šta mislite kad bi se “royals” na službenim prilikama u trenerci pojavili?! Bilo bi mnogo razočaranih bili bi razočarani, iako ljudi tvrde da i nije tako. Uglavnom šeširi i “royalty” idu skupa, svi mi imamo potrebu za bajkama i snovima.

Isabella Blow, Vanity Fair, May 1, 2003

Treacy radi šešire i za umjetnike, ali priča o njima je posebna priča jer je njihov cilj zabavljati masu kao što znamo. Lady Gagu naprimjer nije strah šešira. Za tv-show Friday Night with Jonathan Ross htjela je telefon na glavi, i dobila ga je i to sa slušalicom koja se može podići. Lady Gaga je uticajna zato što djeci pokazuje da se mogu igrati sa modom i da bude zabavno. A oko toga se sve i vrti.

Svi imamo uredne, isplanirane živote, ali rado ćemo se zabaviti uz fantastičan show, prelijep nakit, izuzetnom haljinom ili posebnim šeširom.

Međutim kao i u drugim životima i Treacy ima “crni dan”: 6. maja 2007. njegova depresivna “anđeo čuvar” je nestala. Popila je pesticide i umrla. Blow je poredila svoj dolazak kod Treacy-a u atelije kao dolazak na terapiju.

Jer kreativnost i moda, podižu naš duh i učine da se osjećamo bolje. I svaki dan svi pokušavamo da najbolje od sebe napravimo.