Sumo hrvanje, sa svim svojim ritualnim elementima, ima dugačku tradiciju u Japanu i veliki značaj za ovu zemlju u kojoj ima i status profesionalnog sporta. Moderno društvo je, međutim, počelo polako prokazivati njegove mane, poput gojaznosti sumo hrvača koja ne samo da je poželjna nego i neophodna za ovaj sport, ali i skandale s klađenjem i namještanjem rezultata mečeva i vezu s organizovanim kriminalom.
Na individualnom planu, život sumo hrvača je strogo kontrolisan. Većina ih živi u sumo učilištima, svojevrsnim internatima, a striktno im je određeno šta moraju jesti, kakvu frizuru moraju imati, kako se smiju pojavljivati u javnosti. Čak je propisano da moraju odmarati nakon obilnih obroka, kako bi se potpomoglo debljanje.
Dokumentujući strogo kontrolisanu svakodnevicu sumo hrvača, fotograf Paolo Patrizi svojom serijom fotografija “Nježni divovi” propituje opstanak tradicionalnog sporta u savremenom društvu.
- Takamisakari throws a handful of purifying salt before the bout begins Kokugikan.
- Dohyo-iri, Maegashira rank process on from east or west, circling the dohyo (Ring) in their fancy aprons (kesho-mawashi). Tokyo Kokugikan.
- The junior wrestlers bedroom, Takasago Beya.
- A wrestler is seen drinking in front of a vending machine outside Musashigawa-beya.
- Kotoryu getting a Top Knot, Sadogatake beya.
- Chef Tagonishiki prepares lunch, Takasago beya.
- The kitchen hatch, Takasago beya.
- A junior wrestler carries mawashi belts used for training. A mawashi is never washed because water could wash away the wrestler’s experience as well as dirt. Musashigawa-beya.
- The bathroom at Musashigawa-beya.
- Getting a topknot at the end of the morning practice. The rishiki with their 17th century samurai-style hairdos, are also expected to show samurai style stoicism, Takasago beya.
- Shiko o fumu (stamping) is the action of standing with legs apart, then lifting one leg high in the air, and bringing it back down onto the Dohyo with great force.