– Jeste, tu je. Samo momenat, rekao je moj muž i pružio mi slušalicu. Potom sam začula svekrvin glas: – Sine, možeš li mi pratit nevjestu, nemam taj kanal?

Da prvo raščistimo nešto – moja mašta je isuviše kontaminirana svim proživljenim i neproživljenim stvarima, ona je jedna neuredno vođena arhiva u kojoj su glavni dokumenti pohranjeni neselektivno i u nekim zaumnim fajlovima. Pitanja procesuiram kao moj pas, koji je mops i ne nalazi se ni na jednom spisku pametnih životinja. Kada mu kažeš da ti donese konopac, on leži. Ti se u međuvremenu okupaš, napraviš neku klopicu, uzmeš daljinski, sjedneš na kauč i onda tvoj pas došeta s igračkom u zubima.

– Koju nevjestu? Kako misliš da je pratim? Ja živim u Sarajevu? – Pa zato te molim da mi je upratiš i ispričaš šta se novo dešava… – Majko, molim te objasni mi zašto trebam da ti špijuniram nevjeste i koju konkretno? – Ma bona, ‘Malu nevjestu’. Nemam kanal na kojem se prikazuje. Mislila sam da gledaš nove epizode, pa da mi prepričaš, a ja ću prenijeti staroj neni.

Prvo mi je laknulo što se od mene ne traži da uhodim jetrve, zatim sam se iznenadila kako sam uopšte mogla i da pomislim da se od mene to traži, a na kraju sam se prepala. Zar svekrve ne služe za to da im pereš prozore, pečeš kolače, ribaš tepihe, ne pričaš puno, a kada pričaš da bude na temu njihovog sina? Kako da pratim indijsku sapunicu za koju sam čula jedino to da planira da traje duže od naših i života naših potomaka? Ovo je trenutak u kojem lik u filmu padne na koljena u prašinu, digne glavu prema svirepom suncu i zavapi: “Bože, šta sam ti skrivio? Bože, zašto baš ja?!” Spustila sam slušalicu i dramatično gledala u svog supruga. Dok mi je suprug uzvraćao petominutni pogled, naš pas je slajdao dupetom po parketu (jer ga svrbi žlijezda), zatim oborio gitaru pa je scena najzad bila upotpunjena i nekom vrstom zveketa. – Zašto jednostavno ne kažeš da nećeš da pratiš seriju?, podižući gitaru upitao je muž. – Jesi li ti normalan? Da svekrvi kažem ‘neću’?! Kada odbiješ svekrvu, negdje u svijetu desetinama nevinih nevjesta pregori baklava.

Naredni šok uslijedio je kada sam na internetu pronašla popis dvije hiljade i pedeset epizoda “Male nevjeste”. Želja da se detaljnije informišem o seriji umrla je negdje oko pročitane tridesete epizode. Sve što sam saznala je to da je glavna junakinja Anandi udata protivzakonito, još kao djevojčica. Došla je u bogatu porodicu u kojoj je zlostavlja Kalyani Devi, bakutaner, udovica, majka njenog svekra Bhairona i ponekad njen takođe maloljetni muž Jagdish jer je ljubomoran što njegova mama Sumitra voli i njegovu ženu. Saznala sam i da žene bacaju paprike po terasi (samo nisam shvatila zašto) i da djevojka kada ima menstruaciju ne smije da priprema hranu nevinoj ili trudnoj ženi jer u tom slučaju ova jede prljavu hranu. Šale radi kliknula sam na hiljadu i neku epizodu i pročitala da su razbojnici opljačkali Anandi. Dakle, postojala je mogućnost da se u ovoj seriji nešto konkretno i desi. Međutim, nisam mogla da povežem likove jer su se množili iz epizode u epizodu i imali dibidus komplikovana imena. Budući da mi ni na kraj pameti nije bilo da svaki dan pratim nove epizode te mizogine budalaštine, jedini način da se izvučem iz zavrzlame i zadovoljim svekrvinu znatiželju podnoseći joj svakodnevni izvještaj bio je da zanemarim, ili u krajnjoj liniji “poubijam” nejasne Indijce, a ove osnovne održim na životu.

Sutradan me je nazvala svekrva i uzrujano mi saopštila da je Mala nevjesta mrtva. „Hvala nebesima. Preduhitrili su me. Hvala, hvala“, slavila sam u sebi, misleći da su autori serije izbacili Anandin lik. Potom sam tobože nasekirano upitala: – Ma kako? Zašto? Da li to sada znači da je gotova serija? – Ubila se glumica. Nasnimali su oni tih epizoda, samo nastavi da pratiš. Naći će oni njoj zamjenu.

Shvativši da sam opet sve pogrešno razumjela i opet ispala magarac, odlučila sam da najzad počnem krojiti priču. Moje najsvježije iskustvo sa serijama svodi se na krajičkom oka odgledane trailere za “True Blood” i “Breaking Bad”. Na kraju krajeva, ono što smislim ne može biti uvrnutije i bolesnije od osmogodišnjaka koji se vjenčavaju i zatvaranja istih u podrum ako krišom jedu slatko od ruža.

Prvi telefonski raport svekrvi bio je sramežljiv i štur: “Jagdish se vratio kocki i izgubio nasljedstvo kladeći se na kerove. Anandi je nestala bez traga. Tome je prethodio njen monolog o slobodi i traumama koje vuče iz bogate porodice u koju je došla kao mala. Baba Kalyani Devi se uzrujala što joj je najmlađa unuka otišla u kino prerušena u dječaka. Spremajući joj sačekušu na verandi, okliznula se na nekakve paprike i završila u bolnici. Sada je operišu.”

Međutim, nije mi trebalo mnogo da se raspričam jer je već sutradan žena babinog drugog sina rodila sijamske blizance, zapravo djevojčicu sa dvije glave. Ispostavilo se da je trudnoj ženi hranu pravila djevojka koja je u tom momentu imala ciklus, a to je krila kako njen šezdesetogodišnji muž ne bi započeo intimne odnose s njom. Radila je kao kuharica u toj bogatoj porodici, tajno štedeći pare za vlastitu kastraciju. Rođenje dvoglavog djeteta, na kuharicinu sreću, protumačeno je drugačije. Naime, žena babinog drugog sina, kada je bila u drugom stanju, greškom je otišla do hrama zle boginje Šašamru, umjesto dobre boginje Masandu i tamo popila otrovanu vodu. – Nešto dugo sad traje epizoda, zaključila je svekrva, a onda požurila da završi telefonski razgovor kako bi mami prepričala nove dogodovštine “Male nevjeste”.

Trećeg dana euforično sam vikala u slušalicu: – Anandina mama je otišla da bere ljekovito bilje za svog muža jer se požalio na slabu probavu. U šumi, iza jednog grma zaskočili su je seljani obučeni u dronjke, neprirodne boje kože i sa tragovima krvi oko usta. Jedan ju je ujeo iza uha i tu joj se gubi trag. A što se tiče Anandi, budući da joj je pukao film zbog svih zlostavljanja koja je prošla u djetinjstvu, a posebno kada je baba zatvarala u podrum, odlučila je da postane finansijski nezavisna, makar to zahtijevalo i flertovanjem sa ljudima ‘s one strane zakona’. Otvorila je slastičarnu u kojoj ispod tezge možeš dobiti i kolačiće s marihuanom. U ovoj epizodi je saznala da ima još jednu djevojčicu koju je rodila i da ova sada puni 15 godina.

– Ali ona već ima jednu djevojčicu za koju nije znala da je ima…, rekla je svekrva. – E pa sad ima još jednu. Uopšte ne znam kako to Indijke rađaju? Broje li djecu na porodu? Uglavnom, Jagdishevamama Sumitra proživjela je sličan šok kada je saznala da je ona u stvari prva rodica svog rođenog muža. A ima sestru blizanku pa je nekad zbunjujuće jer ne znaš da li gledaš Sumitru ili ovu drugu koja se nekim čudom pojavila u njihovoj kući i sumnjivog je morala. Na kraju epizode iza onog istog grma gdje su napali Anandinu mamu izmigoljio je debeljuškasti patuljasti čovjek sa brkovima i kosom sjajnom od voska, u pocijepanom odijelu, i držeći štap u ruci gegao se kao pingvin. Najzad je progovorio: – Ova istraga je bila fatalna za mene. Cijelog života zvali su me Francuz, a bio sam Belgijanac. Sada sam samo vampir.

– Kako možeš?, upitao me muž kada sam spustila slušalicu. – Zašto joj ili ne kažeš istinu ili jednostavno upališ seriju i odgledaš epizodu pa joj prepričaš.

– Ne mogu da prestanem, priznala sam ojađeno.

– Jesi li primijetila da kada lažeš, više se upetljavaš? Bolje ti je da prestaneš prije nego što u seriju uvedeš Darth Vadera.

Ali, pratila me je sreća. Svekrva nikada nije pitala za likove za koje ne znam i prihvatala je one koji bi ušetali u kuću bogatih Indijaca ili izmigoljili iz grma.

Narednog puta moja nova epizoda posložila se u glavi. Sandhya, Anandina učiteljica iz djetinjstva, stoji iza vampirskog klana jer su svojevremeno čak i inspektori i policija osujetili njen plan da spriječi ilegalno vjenčanje maloljetnih Anandi i Jagdisha. Baba Kalyani Devi probudila se iz kome u koju je pala kada se okliznula na paprike. Međutim, od udarca u glavu postala je dobra i pola epizode provela buncajući o odricanju od zemaljskog blaga i odlaska u isposništvo. To je iskoristio njen gramzivi stariji sin i pripremio falsifikat njenog testamenta da ga potpiše, a u kojem sve ostavlja njemu. Ali je zato Anandi stradala u raciji jer je neki zločesti čovjek dojavio policiji da ona prodaje kolačiće sa marihuanom.

Zazvonio je telefon. Javila sam se, nestrpljiva da sve ispričam svekrvi. – Je l’ mi sin tu?, upitala je hladno. Proslijedila sam slušalicu mužu i napeto pratila svaku njegovu grimasu i riječ. – Mhm, mhm, pa dobro. Aha, mhm, ok. Dobro.

Nakon što je završio razgovor, upitala sam: – Zašto nije htjela da priča sa mnom? – Žuri. – Gdje ona žuri? – Pa kod komšinice. Ona i stara nena već danima idu u komšiluk da gledaju ‘Malu nevjestu’. – To znači da ona gotovo sve vrijeme… – Aha.