U još uvijek zatvorenom Zemaljskom muzeju održana je regionalna premijera multimedijalnog performansa kompozitorke i harmonikašice svjetskog glasa, Merime Ključo, Sarajevska Hagada: Muzika knjige.

Piše: Tamara Zablocki

Iza, u trenutku nastanka ovog teksta još uvijek, zakovanih vrata najveće i najvažnije muzejske institucije u Bosni i Hercegovini, Zemaljskog muzeja, samo zahvaljujući naporima njegovih zaposlenica i zaposlenika, mirnim snom spava neprocjenjivo kulturno blago naše zemlje, a među blagom i dragocjena Sarajevska Hagada. Propadanje i krađa koji im prijete konačni su rezultat uspješnog djelovanja poslijeratne bh. politike kojoj institucije kulture od državnog značaja ama baš ništa ne znače, na šta nastoji ukazati i građanska akcija Ja sam Muzej, kojoj su se proteklih nekoliko sedmica pridružile brojne građanke, građani i istaknute javne ličnosti “čuvajući” muzej. Jedna od njih je i Merima Ključo, kompozitorka i solistkinja na harmonici koja danas živi i radi daleko od rodne Bosne i Hercegovine, u Los Angelesu. U radu nerijetko posvećena tradicionalnim muzičkim motivima prostora s kojih je potekla, a za koje tvrdi da su “riznica inspiracije”, Ključo je ranije sarađivala s interpretatorkom sevdalinke Amirom Medunjanin i gitaristom Miroslavom Tadićem, a komponovala je i scensko-muzičku poemu Sarajevska crvena linija, za potrebe obilježavanja godišnjice početka opsade Sarajeva.

Muzička ilustracija Hagade

Teško da bi koncert ijedne muzičarke ili muzičara bio adekvatniji za današnji, za javnost tri godine zatvoren Zemaljski muzej, koji se naporima i entuzijazmom građana, “malih ljudi”, bori za opstanak, od koncerta Merime Ključo, čije je najnovije autorsko djelo “Sarajevska Hagada: Muzika knjige”, svojevrsna muzička ilustracija vrijednog jevrejskog iluminiranog kodeksa iz 14. vijeka koji je svoje burno putovanje od srednjovjekovne Španije završio upravo u ovoj muzejskoj instituciji. “Sarajevska Hagada: Muzika knjige” tako je, nakon brojnih koncerata na američkom tlu, svoju balkansku premijeru doživjela na mjestu od kojeg nema ispravnijeg: u Zemaljskom muzeju, instituciji kulture na čije vrijedne eksponate neke, izgleda, treba podsjetiti. Na komponovanje pedesetominutnog muzičkog komada koji prati putovanje Hagade, sve nedaće ali i dobročinstva na koja je knjiga nailazila idući po svijetu, Merimu je nagnala knjiga novinarke i književnice Geraldine Brooks “Ljudi knjige”. Brooks je ideju za knjigu dobila 1994. u opkoljenom Sarajevu: dok je pokušavala raditi svoj novinarski posao – izvještavati iz ratom zahvaćenog područja, pažnju joj je zaokupila priča o vrijednoj knjizi nastaloj u vrijeme suživota u Španiji, a potom spašavana naporima ljudi različitih vjera i nacija – od katoličkog svećenika u Veneciji do orijentaliste i kustosa Derviša Korkuta u Sarajevu, kao i ljubav s kojom su joj Sarajlije pripovijedale o Hagadi.

Kompozicija “Sarajevska Hagada: Muzika knjige” prati priču o moći dobrote, zajedništva i mira među različitim kulturama i religijama nad nasiljem i podjelama, priču o tome kako je jedan vrijedan rukopis zahvaljujući dobrim ljudima preživio dug i trnovit put, da bi se na kraju nastanio u Sarajevu. “Sarajevska Hagada je simbol koegzistencije i zajedništva – simbol koji je meni jako bitan. Nastala je u Španiji sredinom 14. stoljeća za vrijeme La Convivencije, suživota, perioda u kojem su kršćani, muslimani i Jevreji u Španiji živjeli u harmoniji. Zlokobnim Alhambrijskim ukazom iz 1492. kojim je počeo izgon Jevreja i početkom inkvizicije na tom prostoru, taj je suživot uništen i tada je Hagada “krenula” na svoj nevjerovatan i čudnovat put do Sarajeva”, podsjetila je Merima Ključo za Urban.

Razlike koje obogaćuju

Za ovu vrsnu muzičku umjetnicu, koja je iz Bosne i Hercegovine morala otići usljed rata, a potom se i seliti od Holandije do američkog tla, priča o Hagadinoj odiseji bila je nešto s čim se lako mogla i sama poistovjetiti. Multikonfesionalnost društva, ali i teška ratna vremena u kojima se dešavaju i najneočekivaniji obrati, nisu joj nepoznati. “Potječem iz porodice u kojoj mi je bliskost i jedinstvo, ne samo naših naroda, nego naroda i narodnosti cijelog svijeta, utkano u svaku poru mog bivstvovanja. Kao dijete sam slavila sve i doživljavala svaku crkvu, džamiju i sinagogu kao dio moje kulture, moje istorije, moje zemlje, mog naroda, mog svijeta. Osjećala sam se bogatom i ponosnom zbog svih tih razlika ali i sličnosti. I jos uvijek se ponosim. Čovječanstvo je moja religija, moja zajednica, moj narod, moja domovina”, ispričala nam je.

Interesa za muzički “prevod” istorije Hagade nije manjkalo na drugom kraju svijeta, u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je Ključo imala svu potrebnu podršku za komponovanje ovog djela, ponajprije od programa Yellow Barn i Fondacije za jevrejsku kulturu. Prepoznavanje važnosti ovakvog projekta puno znači, kaže. “Sjajni pijanista i umjetnički direktor Yellow Barna Seth Knopp pozvao me na rezidenciju kako bih mogla da radim na ovom djelu. Iako sam muzičku priču o Hagadi u početku zamislila kao kompoziciju za solo harmoniku, Sethu se projekat toliko dopao da sam odlučila napisati kompoziciju za harmoniku i klavir kako bi i Seth mogao učestvovati u projektu. Nedugo nakon ugovorene rezidencije na Yellow Barnu, Fondacija za jevrejsku kulturu je odlučila finansijski podržati projekat i organizovati turneju u SAD-u i Kanadi. Mnogo mi je značilo da su prepoznali vrijednost ovog projekta i da je baš on izabran između deset finalista i u potpunosti podržan.” Koncerti Sarajevska Hagada: Muzika knjige, dosad održani u Bostonu, Washingtonu, New Yorku, Putneyu, Dallasu, San Franciscu, Torontu, Austinu, Chicagu, dokazali su vrijednost kompozicije i izvedbe – bili su rasprodati sedmicama unaprijed, a reakcije publike na priču o čuvanju srednjevjekovnog jevrejskog kulturnog blaga redom su bile odlične. “Poslije koncerata redovno održimo razgovor s publikom i ljudi su uglavnom zaprepašteni saznanjem da je muzej u kojem se Hagada nalazi zatvoren“, napominje Ključo.

Muzej će preživjeti kratkovidnost

Na premijernom koncertu Sarajevska Hagada: Muzika knjige na našim prostorima, u Zemaljskom muzeju, pored Merime Ključo publika je imala priliku poslušati i pijanistu Setha Knoppa, ali i pogledati vizuelni dio performansa, autorski rad vizuelnog umjetnika Barta Woodstrupa koji je kompoziciju obogatio animiranim ilustracijama iz Hagade i dočarao svu dramatičnost spašavanja ove knjige kroz istoriju. Harmonika i klavir specifičnim tehnikama također dočaravaju emocionalni karakter putovanja Hagade – strah, strepnju, iščekivanje, bijeg. “Koncertna harmonika je impresivan instrument i posjeduje nevjerovatan spektar boja i mogućnosti. Pored toga, jako podsjeća na ljudski organizam: ima, recimo, mijeh kojim ‘udiše i izdiše’ zrak i samim tim već možete izraziti toliko toga: ubrzano disanje, u strahu isprekidano disanje, hiperventilaciju, zatim glisando na tonu koji može da dočara jecaj. To su neke osnovne, jednostavne tehnike, a njima već možete dočarati toliko toga. Praktično sve što proživljavate možete različitim tehnikama izraziti kroz ovaj fascinantni instrument. Osim toga, klavirske žice također često tretiram kao žičani instrument, stvarajući na taj način različit spektar zvuka”, objasnila je naša sagovornica.

Za građansku akciju Ja sam Muzej, koju je podržala na najbolji mogući način – podsjećanjem na dugovječnost i važnost čuvanja Hagade, kao i kulturne baštine u cjelini – Merima Ključo ima samo riječi hvale. “U nekom normalnom svijetu i vremenu – djeci uzrasta od tri do pet – jer svi iznad tog uzrasta to već znaju – objašnjavamo šta je uopšte muzej i koliko su muzeji bitni. Mi očigledno živimo u vremenu kada to moramo objašnjavati odraslim ljudima. Pa dobro, ako već treba da se objašnjava, objasnićemo. Ne učimo svi istom brzinom. Nekima treba malo više vremena. Zemaljski muzej će dočekati svjetliju budućnost, njegova politička nepodobnost je trenutna. Muzej će preživjeti kratkovidnost današnjih političara, a u njegovoj istoriji, u kojoj će i političari dobiti zasluženo mjesto, biće objašnjeno zašto je bio zatvoren. Da sam političarka, bilo bi mi jako neugodno kada bi u istoriji ostalo zabilježeno da se za vrijeme mog mandata zatvorila bilo koja institucija kulture.”