Piše: Lejla Panjeta

Ilustracije: Roman Sulejmanpašić, M.Furkan Hizir

Sredstva i alati za plasiranje informacija danas su promijenili ime. Odnosi s javnošću (Public Relations ili Public Affairs) jeste ublaženi termin za propagandu i tehnike ubjeđivanja. Svi imaju zajednički cilj: prodati ideju ili proizvod. Nekada su se ratne propagande plasirale putem plakata ili filmskih žurnala, danas se javno mnijenje kreira trolovanjem i botovanjem. Zaljubljeni u svoje male smart telefone, kičma nam se krivi tako da ne samo izgledom podsjećamo na majmune već u poplavi audiovizuelnog šarenila gubimo svaki odnos prema kritičkom mišljenju. Surfamo, ali ne ronimo. Premotavamo filmove i gledamo trailere i summary ili fast forwardujemo. Gubimo pojmove i riječi na maternjem jeziku jer se bolje sporazumijevamo na usvojenicama iz engleskog, pa svi zajedno zvučimo kao da smo iz dijaspore. Veliki šareni svijet filmova koje nelegalno downloadujemo ili gledamo preko neautorizovanih stranica čini nas ljudima bez korijena i bez tradicionalne kulture i bontona. Pokušavamo ići ukorak sa svim, a zapravo stojimo u mjestu. Uzore ili želje pravimo na osnovu zadatih standarda u serijama, filmovima ili videima koji nam prodaju sve ono što nam ne treba ili nas uljuljkuju u fantazijama i horor romansama, trenutno najprofitabilnijim žanrovima mainstreama.

Kavez od kredita

Zbog straha i ugroženosti, kojima se manipuliše u našem nesigurnom svijetu, ljudi kupuju stvari ili ideje, te se tako krug status quo i zadržavanja postojeće hijerarhije zatvara. Zbog reklama radimo poslove koje moramo, da bismo mogli sebi priuštiti stvari koje nam ne trebaju. Američki san, koji propagira uspjeh od siromaštva do apsolutnog bogatstva i blagostanja, odličan je način očuvanja ropstva samom sebi i principima koji se nameću u medijima i igranim filmovima. Jedan od tih principa je filmski san, koji uključuje sljedeće elemente:

–              kuća s garažom i baštom;

–              djeca;

–              pas;

–              automobil;

–              spisak namirnica za supermarket.

Sredstvo koje ih sve povezuje i čini mogućim jeste kredit. Izum kapitalizma koji omogućava da majmuni ne vide dalje od utopije koju im serviraju reklame na televiziji i igrani filmovi. Kreditima povezano ovo društvo zaista jeste majmunsko u stalnom strahu od rušenja mitološkog smisla u kojem živi.

Ovdje treba napomenuti da je odnos prema životinjama i djeci u gore navedenoj mitološkoj slici američkog sna kakva se nameće u filmovima, te u čijoj glavnoj kompoziciji vidimo i samog predsjednika, preuzet od Hitlerove propagande, gdje je imidž Hitlera u javnosti uvijek bio prikazan u svjetlu njegove ljubavi prema psima i djeci.

Proizvodnja pristanka majmuna koji filmove danas gledaju na malim smart touch screenovima funkcioniše preko zatvorenog kruga u kojem glavne uloge igraju reklamiranje (advertisement), edukacija i zabava (edutainment), otplata života na kredit i profit koji ide moćnicima. A ovo omogućava održavanje statusa quo moćnicima na vrhu po osnovu kredita – kapitalističkog izuma za zarobljavanje materijalnog i duhovnog uma, koji izluđen strahom od sutra i obavezom zarađivanja za otplatu kredita postaje otupljen, skučen, konformistički, alijeniziran i nezainteresovan za suštinska pitanja. Pored današnjeg alijeniziranog kafkijansko-orvelovskog čovjeka može proći vanzemaljac ili ubica krvavih ruku, a da on to i ne primijeti, a kamoli reaguje, ne skidajući pogled sa svog smartphonea. Ne postoji ništa efikasnije od stvaranja majmuna za otplatu kredita ako se žele postići stabilnost i status quo u društvu.

Evolucija odbora za ispiranje mozga

Chomsky je o ovom pitanju raspravljao u svojim radovima kritikujući demokratiju kakvu danas imamo. Demokratiju svodi na proizvodnju pristanka, gdje je nužno kontrolisati ne samo šta ljudi rade nego i šta misle. Nametanjem smisla istim elementima kojim se služila magija paganskih religija ili modernih monoteističkih, država je danas postala religija profita. Prema Hearstovoj metodologiji rada u medijima, reklamiranje + zabava (advertisement + entertainment) kroz cenzuru s jedne strane je ključ profita, a s druge strane kreiranje javnog mišljenja (public opinion). Wellesov biografski Citizen Kane portretira ovog manipulatora javnog mnijenja i oca modernih odnosa s javnostima. Hearst je bio ekscentrik čije su veze, novac i moć uticali na američku politiku i rezultirali temeljima mainstream medija, cenzurom filmova, kreacijom propagande u Hollywoodu, začetkom proizvodnje sintetičkih materijala u industriji i teorijama zavjera oko njegovog života i djela. Ključna osoba u trouglu nastanka američke propagande u filmu tokom Prvog svjetskog rata, koja će se obilato koristiti u Drugom svjetskom ratu, a u modernom filmu razviti do savršenstva, jeste George Creel – tj. Creelov odbor, s kojim veze imaju i Hearst i Bernays. Creelov odbor ustanovljen je kako bi natjerao narod na rodoljubnu histeriju. Ovaj odbor utemeljuje propagandu, odnose s javnošću, a temelji se dobrim dijelom i na Lippmannovom izgrađivanju pristanka. Walter Lippmann, i sam član ovog odbora, kasnije će svoju doktrinu temeljiti na tezi da javnost nema nikakvog uticaja, te da su mediji uz elitu, što je njegov iskustveni background. Ova doktrina zasnovana je upravo na očuvanju piramide hijerarhije u kojoj njegovo zbunjeno stado, tj. naši majmuni, danas ostaje uvijek na dnu. Sve to omogućavaju metodi davno izumljene Crkvene i Hitlerove propagande, sada kao moderni mehanizmi ubjeđivanja putem igranog filma i denominacije u medijima. Svi ovi odbori kasnije su integrirani u udruženja za rejting, koja su danas izuzetno aktivna cenzorska tijela.

Mehanizmi proizvodnje pristanka i indoktrinacije zamjetljivi su u totalitarnim sistemima, ali mnogo ih je teže opaziti u društvima demokratije, u sistemu onoga što Chomsky naziva ispiranjem mozga, kojem smo izloženi i kojem svi prečesto služimo kao dobrovoljni i svjesni instrumenti. Creel je izjavio da njegov posao u filmu nije bio ništa drugo nego oglašavanje i prodavanje Amerike u saradnji sa sekretarima države i mornarice, a naročito Sekretarijatom za ratna pitanja i Savjetom za nacionalnu bezbjednost, koji su kontrolisali svu distribuciju ratnih filmova tokom prvih holivudskih koraka i Prvog svjetskog rata. Poučena Creelovim odborom, Njemačka u Drugom svjetskom ratu uzvraća propagandom u dokumentarnim filmovima s ratišta (ono što danas zovemo LIVE i On the Spot), a Velika Britanija u Ameriku plasira priče o okrutnosti njemačkih vojnika. Tu se rađaju prvi propagandni pojmovi o Nijemcima kao strašnim Hunima, neprijateljima američkog načina života.

Industrija zabave kao distrakcija

Najuspješniji metod za stvaranje pojmova je film. A stvaranje pojmova u kontekstu propagande naziva se denominacija. Termin označava preimenovanje stvari, davanje značenja (koja će koristiti mainstream) ili šutnju o stvarima. To je onaj metod kojim je Velika Britanija pokorila svijet svojim imperijalizmom u 19. vijeku. Savršenstvom u stvaranju pojmova i skretanjem pažnje sa suštinskog. Jedan od najznačajnijih metoda distrakcije i denominacije jeste indoktrinacija civilizovanog, kao svega onoga što predstavlja evropski bijeli čovjek, koji danas bulji u svoj smartphone i misli da je pokupio svu pamet svijeta, na razmišljajući o tome odakle i kako se danas plasiraju informacije, lajkovi, tweetovi i kako se količinom pregleda videosadržaja manipulira i usmjerava globalno javno mnijenje. Pa kao majmuni i nemamo vremena razmišljati o tome, jer sve je dobro dok smo dobro informirani i dok svijet filmske šarene laže imamo u svom džepu na svom pametnom telefonu.

Iluzija kontrole onoga što imamo pod svojim prstićima pomaže nam da svjesno postajemo majmunizirani zombiji koji filmove ne gledaju zbog katarzičnogi estetskog iskustva već informativno-trendovskog adrenalinskog tripa, koji im omogućava da zaborave na svoj majmunski kavez u realnom svijetu, a u isto vrijeme nekim novim propagandnim odborima za kreiranje javnog mnijenja daje platformu za prodavanje novih ideja koje će majmuni kupiti po istoj cijeni kao i onda kada je filmska industrija tek otkrila svoje propagandne moći.