Edo: Ožiljci od 2016.

Na grudima taj od onog Janovog strmoglava niz stepenice, ljetos, u Hercegovini. Triput sam umrla noseći ga u naramku do taksija, do hitne. Na ramenu ovaj od kad si mi onu noć rekao da može između nas u ovaj krevet leći još pet ljudi ili šest, toliki je prostor među nama. Na leđima onaj od kad sam plačući ušla kod frizerke i rekla joj:„Šišaj dok ne prestane da boli“, a ona gledala u mene, na korak samo da okrene Jagomir i pošalje po mene interventna kola. Na nozi dolje, na članku, onaj od otkazanog proljetnog putovanja udvoje jer nije bila plata i nije legao honorar i jeste skinuta rata za kredit, jer rata nikada, nikada ne kasni.

Sretna ti Nova, Edo, to da ti od ove bude bolja i nije neka želja.

Ema: Zalogajići

Maleno, a šareno: zvjezdicu jednu s vilinskim šećerom, srculence s cimetom, kriškicu neretvanske mandarine, kolutić banane s kakao-prahom. Redamo zalogajiće na svjetlucave tanjire iz onih dijelova kuhinjske komode namijenjenih ovakvim prilikama. Prstiće oblizuješ i kad u glasan smijeh prasneš, otpušeš u noćni zrak pahulje šećera i miris vanilije.

Sretna ti Nova, Emice, san će te, znam, oteti prije pola noći, ali ti ćeš je svejedno osvijetliti i kad spavaš. I tu noć, i svaku godinu što tek treba da dođe.

Jan: Slalom u ponoć

Guraš nogavice pidžame u čarape, uskačeš u skafander, svi su te slojevi začas opasali: majica, džemper, šal i jakna. Vadiš ih polako iz kutije, lijevu pa desnu, oblačiš ih, pritežeš, škljocne plastična kopča i ti, napokon, ustaješ pobjedonosno. Odgegaš se tako u slojevima, pingvinski, u predsoblje, staneš pred ogledalo i posmatraš se kako nove i sjajne pancerice zabijaš u zamišljene skije, dlanovima pritišćeš nevidljive štapove i spuštaš se, gubimo te iz vida, već si u podnožju planine, uspijevamo samo da ti doviknemo, dok ledeni vjetar nosi naše čestitke da sustignu tvoj trag u snijegu: „Sretna ti Nova, Jan, i da se uspinješ jednako brzo kako se i spuštaš!“

Tamara: Portugal

U tom si snu nježna i bijela, mada je ljeto, jarko ljeto, i navukle smo roletne. Mrak je u toj hotelskoj sobi i ja nekako, ne znam kako, pouzdano znam da vani je Portugal. U tom snu ležiš razgolićena i omotana šumom bijelih plahti kao u filmskim stidljivo erotičnim scenama, rasula ti se kovrčava kosa svud po jastuku, pa na tren bijela jastučnica izgleda ispresijecana zlatnožutim ornamentima od tvojih vlasi. U tom snu s nekog papira, bijelog kao plahte, kao jastuk, kao tvoj otkriveni stomak, čitaš raspored predavanja i radionica, i ja znam nekako, ne znam kako, da nas vani čeka neki seminar, da tu smo, u Portugalu, poslom i da je sve to, i roletne, i bjelina, i taj krevet, i ta hotelska soba, samo san. U snu znam da je san samo. Budi me Sarajevo, oštro i hladno. Pogledam poruke, možda si pisala, možda se javim ja tebi u daleki Berlin i upitam te znaš li išta o tom Portugalu i jesmo li ikad bile tamo, bijele.

Nedostaješ mi, Tamara, i sretna ti Nova, odvest ćemo se sljedeće do dalekih južnih mora.

Jaca: Eci, peci, pec, kome će mali zec?

Tek je dva mjeseca kako vas dvoje niste skupa, ali njemu još uvijek je igra, sve mu je igra. Odjednom ima dvije kuće, dvije sobe i duple igračke. Još uvijek ne zna i mali je da zna da li se sve rasipa ili se zapravo umnožava. Njemu još uvijek je igra, a vama je odavno prestala biti. Vama su beskrajne poruke na viberima i messengerima, vama su bezbrojni Skype pozivi ugašenih kamera, jer čemu da se gledate, i vama je uvijek jednaki povratak na početak: s kim će Boris slaviti ovu Novu, ovu prvu kako niste skupa?

Sretna vam Nova, Jaco, tebi i tvom malom zecu, u čijoj god tvrđavi da je dočeka, njemu će ionako biti svejedno sve dok u njoj slaže svoje Lego vitezove iz svjetlucavog omota skrivenog pod jelkom.

Ja: Sestre noći

Neće dugo nakon ponoći proći, a oni će već zaspati. Noć nije njihova prijateljica. Meni je sestra. Zagrlit ću je snažno, a nježno kako se sestre grle i šapnuti joj da je volim. Ona će se samo predati, bit će kao i uvijek tiha, ali plodna. Pit će sa mnom i pušiti, pokrivati im povremeno gola leđa. Nekad, tik pred odlazak, stotinku pred prvu zoru nove godine, zagrlit će me i reći: „I ja tebe, sestro, i ja tebe.“ I raspršit će se u praskozorju.

Sretna mi Nova, ona u kojoj će i noći i dani biti jednako rodbina, od dvije sestre djeca.