Ne čekajući da im bolji uslovi i prilike padnu s neba, odlučili su ih kreirati sami. Oni su Kolektiv Kreaktiva, djeluju u Sarajevu, a sve je počelo od inicijative skulptorke Nardine Zubanović, koja nije pristajala na okolnosti koje su je dočekale nakon studija na Akademiji likovnih umjetnosti, a koje su značile malo interesa i još manje prostora za mlade stvaraoce. Polazeći od principa da smo zajedno uvijek jači, okupila je kolegice i kolege spremne za saradnju i eksperimentisanje, te zauzimanje javnog prostora za koji smatraju da im pripada.

Sedam godina kasnije Kolektiv Kreaktivu čine mladi likovni umjetnici i umjetnice, muzičarke i muzičari, rediteljke i reditelji, teoretičarke i teoretičari umjetnosti. Pored Nardine Zubanović, najaktivniji u skupini – čije brojne članice i članove je teško i pobrojati – trenutno su skulptor i muzičar Zlatan Hadžifejzović, režiser Saša Peševski, skulptor Emir Kapetanović, produkt dizajner Denial Kečo, DJane Ilvana Dizdarević, Neene Roshe i Ema Lapanje, a zajedničkim snagama doprinose šarolikosti i pluralitetu umjetničke scene u Sarajevu.

Iza njih su brojne instalacije, performansi, koncerti, izložbe na netradicionalnim prostorima za izlaganje, ali i postavka Zid u Historijskom muzeju, Sajam umjetnosti u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine, Dani otvorenog ateljea, saradnje sa znanim imenima regionalne umjetničke scene kao što su Jusuf Hadžifejzović i Marko Brecelj. Najnovije područje na koje su zakoračili je pejzažna umjetnost, kojom su se predstavili na festivalu Javorwood u Javorovom dolu, baveći se odnosom čovjeka i prirode koja ga okružuje.

O kolektivnom načinu djelovanja, netradicionalnim prostorima koje biraju za nastajanje i izlaganje djela, poziciji domaćih mladih umjetnica i umjetnika, kao i težnji da u konačnici budu samoodrživa zajednica za Urban magazin govore Nardina Zubanović, Emir Kapetanović i Denial Kečo.

Zašto kolektiv?

Nardina Zubanović: Kolektiv je područje slobode i nesputane kreativnosti. Kolektiv je otpor i stav spram mediokriteta i socijalnih nepravdi kojima smo često izloženi. Kolektiv je umjetničko i angažirano djelovanje uz mijenjanje okoline, edukaciju i spoznaju, kao i namjera da se bh. umjetnici i umjetnice pomjere s margine. Za mene lično Kolektiv je spoj etike s estetikom, područje na kojem usavršavam i ispitujem svoje socijalne vještine. Kolektiv mi je pružio neformalno obrazovanje i iskustvo nakon studija, pomogao mi da postanem samopouzdanija kao umjetnica i napredujem u radu. Rad u Kolektivu mi je donio i mnogo iskustva u polju individualnog i kolektivnog rada, pomogao mi da budem upućena u rad novih generacija mladih umjetnika i umjetnica, kao i starijih kolegica i kolega. Kolektiv općenito omogućuje razmjenu znanja i vještina umjetnika i umjetnica mlađe i starije generacije, što je vrlo značajno za umjetničku scenu u BiH.

Emir Kapetanović: Pojedinac bez obzira na talent i predanost ne može da iskomunicira sebe i svoje djelovanje s okolinom kao što se to dešava kada djeluje unutar kolektiva ili grupe ljudi koji imaju slične ambicije, ideje i probleme. Govorimo o mladim ljudima koji još studiraju ili su tek završili Akademiju, koji su u procesu sazrijevanja kao ličnosti i kao umjetnici te budući profesionalci i na tom putu su veoma korisne komunikacija, međusobna motivacija i razmjena iskustava s kolegama. U kolektivu je lakše prevazići probleme kojih u savremenom društvu ne nedostaje, ne izgubiti volju da se pokrene ili napravi nešto novo i drugačije. Razmjena iskustava, ideja, tehnika unutar grupe korisna je za buduće samostalno djelovanje. Osjećaj pripadnosti nekoj cjelini je zdrav za mlade autore i autorice zato što malobrojne institucije zbog svojih problema i nedostatka sredstava nemaju baš razumijevanja za nove, tek nastajuće kreativne ljude.

Kako „mirite“ različite umjetničke tehnike unutar kolektiva, kako doprinosite jedni drugima?

Nardina Zubanović: Većina umjetnica i umjetnika koji su bili dio Kolektiva Kreaktive su snažne individualke i individualci i samosvjesni ljudi, a jedna od osnovnih ideja Kolektiva je Rodinova misao: “Treba prvo biti čovjek, pa tek onda umjetnik.” Ljudi koji rade unutar Kolektiva žele doprinijeti društvu i na različite načine poboljšati svoju okolinu, pa su krenuli od svog dvorišta. Razlike u medijima su samo povod da utičemo na rad i razmišljanje jedni drugih, a ova različita razmišljanja samo su doprinijela svima nama u istraživanju novih puteva. Smatram da smo jedni drugima najveća inspiracija. Često održavamo sastanke na kojima razgovaramo o idejama, savjetujemo jedni druge, pomažemo u produkciji, kritikujemo i hvalimo ideje jedni drugima, smišljamo nazive, osmišljavamo akcije u odnosu na identitet lokacije i materijal kojim raspolažemo. Kolektiv znači i komunikaciju s muzičarima i muzičarkama, književnicama i književnicima, glumicama i glumcima, a svi oni iz svojih perspektiva unapređuju kreativni rad jedni drugima donoseći nova ili drugačija razmišljanja o umjetnosti. Tu je i saradnja s mladim teoretičarkama umjetnosti Eminom Isić, Sandrom Bradvić i Asijom Ismailovski, koje potpisuju osvrte na nekoliko naših izložbi. Vjerujem da bi povezivanje i saradnja svih ljudi iz svijeta umjetnosti trebali biti nešto uobičajeno.

Denial Kečo: U Kolektivu djelujemo individualno, uz međusobnu podršku i pomoć. Moja ljubav prema Kolektivu je najviše ojačala tokom priprema radionica, kolonije i sličnih zajedničkih trenutaka jer mi je taj osjećaj solidarnosti najbitniji.

Zašto ulica, Kino Bosna, FIS, La Kultur?

Emir Kapetanović: Izložbe u galerijama privlače ograničen broj posjetilaca koji umjetnost vole, konzumiraju i jednostavno dolaze na izložbe, većina ostalih sugrađana ne dolazi. Djelovanje izvan galerije ima za cilj proširiti tu publiku, servirati umjetnost na neka nelogična mjesta, ulicu, alternativne i nedovoljno iskorištene prostore te iznijeti van estetiku i ideje koje su za većinu ljudi sakrivene u galerijama.

Nardina Zubanović: Netradicionalni prostori nude veću slobodu, mogućnost eksperimentisanja i raznovrsniju publiku, a nomadski karakter izložbi i stvaranja omogućuje nova istraživanja i otkrivanja novih prostora. Ulicu smo odabrali jer nam pripada, pripada umjetnicima, umjetnicama, građanima. Ulicu smo odabrali jer nas zanima mišljenje slučajnih posmatrača, a ne uobičajene galerijske publike, jer nas zanima umjetnost koja nije elitistička. Ulica ili ratna Aleja snajpera ispred Zemaljskog muzeja bila je tako mjesto za site specific intervenciju i rad nastao po uzoru na ratnu tablu upozorenja Pazi, muzej!, kojim sam reagovala na zatvaranje muzeja. U FIS-u smo radili svoju prvu izložbu 100% BiH jer nam je vlasnik kluba Olja izašao u susret i bio spreman na saradnju, a govorimo o 2009. godini, kad je izložba mladih umjetnica i umjetnika, marginalizovanih i nepoznatih bila potpuna rijetkost. Kino Bosna, u kojem sam dugo radila kao šankerica, odabralo je nas; imala sam dozvolu da koristim prostor u svrhe u koje želim, a moja ideja je bila kreirati umjetnički prostor jer je ondje već dolazilo mnogo ljudi aktivnih na području vizuelne i muzičke umjetnosti. Kino raspolaže fantastičnom binom, kinosalom s odličnom akustikom, osvijetljenim hodnikom s visokim stropom, u kojem smo organizovali više od dvadeset dešavanja. U Kino dolaze i najrazličitiji posjetioci, tako da smo mogli računati na raznoliku i brojnu publiku. U Kinu se dugo odvijalo Crtalište, koje je finansijski pomogao makedonski slikar Idriz Sadikaj, a gdje su umjetnici i umjetnice na zajedničkom platnu slikali zajedno s posjetiocima i ljubiteljima umjetnosti. Parkovi, Parkuša u saradnji s Dobrim kotama i Hastahana u saradnji s Udruženjem CRVENA, također su omogućili da slučajni prolaznici aktivno ili pasivno postaju dijelom našeg rada. La Kultur, još jedno od alternativnih mjesta za Kolektiv Kreaktivu, ugostio je Dan otvorenog ateljea, započet u Kinu Bosna s Crtalištem, omogućivši nam da se posvetimo ideji recikliranja i radimo skulpture od metalnog i kućnog otpada, uz istovremeni DJ-ing članice kolektiva ElleM i VJ-ing Adele Jušić. Birajući netradicionalne prostore za svoje djelovanje svakako kritikujemo i institucije koje bi trebale raditi ovo što mi radimo.

Denial Kečo: Osim toga, djelujući na netradicionalnim mjestima više doprinosimo široj zajednici i slobodnije pokazujemo svoje stavove i zadovoljstvo stvaranja, doživljavamo nova iskustva i upoznajemo ljude najrazličitijih profila i mišljenja.

Kako mladi umjetnici i umjetnice u Sarajevu danas stoje egzistencijalno? Koliko prilika imaju za izlaganje radova?

Nardina Zubanović: Mladi umjetnici i umjetnice danas imaju više mogućnosti da uspiju u području umjetnosti nego što možda misle. Situacija je dosta bolja nego godinama unatrag, kad smo imali jednu malu galeriju za savremenu umjetnost, 10 m2 galeriste Pierra Courtina. Danas Pierre vodi Duplex od 100 m2, a tu su i novootvorena galerija izuzetnog potencijala Brodac mladog kolege Maka Hubjera i galerija Charlama, što može biti dodatna motivacija za stvaranje i izlaganje. Tu su i Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA, Vizionarsko društvo, Jusuf Hadžifejzović, koji organizuje izložbe mladih umjetnica i umjetnika… Sve to me lično raduje i motiviše na rad, a naročito kad u nekoj od navedenih galerija prodam neki od svojih radova – i to se desi (smijeh)! Recimo da sam ove godine tri mjeseca živjela od umjetnosti, iako ću možda u oktobru opet raditi za šankom Kina Bosna, ali ova tri mjeseca sam umjetnica. Moram reći i da Kolektiv od početka slijedi antikapitalističku misao i da je naša ideja da na koncu budemo samoodrživa zajednica koja ne zavisi od tuđih sistema, politika i novca.

Emir Kapetanović: Nažalost, više energije i vremena se gubi na egzistenciju nego na stvaranje i napredovanje, što usporava razvoj i utiče na kvalitet savremene mlade scene. Poražavajuća istina je da većina uspješnijih mladih umjetnika odlazi iz BiH. Upravo udruživanje snaga i stvaranje kritične mase je način da se stvari pokrenu nabolje, da se napravi nešto novo i skrene pažnja na sebe jer talenat, potencijal i želja ovih mladih ljudi ipak daju razlog za optimizam.