Zvuk gitare Atille Aksoja i glas Jelene Milušić, koji se s lakoćom mijenja i priklanja potrebama svake pojedinačne pjesme, odvest će vas na nezaboravno putovanje po romskoj i sefardskoj tradicionalnoj muzici i priuštiti vam trenutke istinskog meditativnog užitka.

“Sefardsku i romsku muziku smatram jednako svojom kao i sevdah“, kaže nam Atilla Aksoj, multiinstrumentalista, muzički producent i kompozitor koji se, uz pomoć svoje gitare, s vokalisticom Jelenom Milušić prihvatio zahtjevnog zadatka: prenijeti novim generacijama ljepotu tradicionalnih, manje poznatih ili na našim prostorima zaboravljenih romskih i sefardskih melodija i tako ih sačuvati za budućnost. Atilla, koga šira publika najbolje poznaje kao gitaristu benda Zoster, iza sebe već ima dva albuma sefardske muzike snimljena s mostarskim slikarom, kiparom i zaljubljenikom u ovu muzičku tradiciju Vladimirom Mićkovićem, a to su L'amor i Il bastidor. Prije nešto više od godinu dana se, s ciljem otkrivanja manje poznatih romskih pjesama, udružio s Jelenom Milušić, za čije ime vežemo elektro kabare bend Starke, belgijsko-francuski duvački orkestar International Orchestre du Vetex, brojne jazz sastave i projekat muzičke edukacije za djecu bez roditeljskog staranja Muzička soba. Spoj muzičkih senzibiliteta Jelene i Atille rezultirao je dvojcem imena Barimatango, što na romskom jeziku znači noj, ptica koja preživljavanjem uprkos nedaćama simbolizuje kontinuiranu borbu za opstanak. Nedavno su objavili i album O, Devel, u prevodu O, bože, na kojem je okupljeno jedanaest romskih pjesama iz različitih dijelova Evrope, od Balkana do Španije, među kojima su najpoznatije Đelem đelem i Pelno me sam Šabana Bajramovića, koju je „kralj romske muzike“ napisao za vrijeme svog boravka na Golom otoku, gdje je dospio zbog dezerterstva na koje ga je nagnala – ljubav. Ostale pjesme na albumu manje su poznate na našim prostorima, a pripovijedaju, kako objašnjavaju Jelena i Atilla za Urban magazin, o ljubavi, slobodi i malim, svakodnevnim životnim situacijama, ali i o beskrajnoj tuzi, poput stihova pjesme La Llorona.

Od Josipe Lisac do Romice Puceanu

Zajedničko im je, kako kažu, što su od najranijih godina opčinjeni muzikom. „Veoma rano sam počeo svirati i pjevati, tako da je sve što me je okruživalo u odrastanju imalo uticaja na moj ukus i kasnije bavljenje muzikom“, ispričao je Atilla, a Jelena nastavila: „Kad mi je bilo deset ili jedanaest godina, mama me je odvela na koncert Josipe Lisac u tadašnjem kinu Partizan u Mostaru. Za mene je to bilo vanzemaljsko iskustvo. Njena pojava, stil, držanje i nastup lansirali su me u očaravajući i dotad posve nepoznat svijet. Odmah nakon povratka kući pronašla sam ploče Josipe Lisac i preslušavala ih s oduševljenjem i strahopoštovanjem. Poslije su došle na red Nina Simone, Etta James, Ella Fitzgerald, Billie Holiday, Eartha Kitt, Roberta Hunter, svaka posebna, neponovljiva i svoja. Kad je riječ o romskoj muzici, uzori su mi oduvijek bili Šaban Bajramović i Ljiljana Butler, a kroz saradnju s Atillom otkrila sam i nova imena, koja toplo preporučujem svima koji žele proširiti svoje znanje o romskim izvođačima i izvođačicama. To su Romica Puceanu, Gabi Lunca i Ioana Radu.“

Ljepota je u istraživanju

Iako oboje Mostarci s dugogodišnjim stažom na polju muzičke umjetnosti iza sebe, Jelena i Atilla su pravu priliku za saradnju prepoznali tek prije dvije godine, kad je Jelena pozvana da učestvuje na festivalu Terra Madre u Dubrovniku, a kao idealnog partnera za nastup izabrala je Atillu. „Našli smo se i osmislili program koji nam je oboma blizak i zanimljiv. Znala sam da je kreativna energija između nas oduvijek bila prisutna, a ovom prilikom smo joj dali prostor, pažnju i vrijeme da oživi i da se razvija. Privukli su nas ljepota romske i sefardske muzike, njihove melodije i priče koje pričaju, kao i izazov koji stavljaju pred nas, a to je potreba da kroz vlastite interpretacije i istraživanje odamo poštovanje i zahvalnost toj ljepoti, melanholiji i bezvremenosti“, ispričala nam je Jelena o radu Barimatanga, dodajući da im pažnju pri izboru pjesama obično privuku melodija i atmosfera, „ono nešto“ što budi maštu i emocije, pogotovo kad još ne znate o čemu pjesma pripovijeda. „Pjesme s albuma O, Devel pjevaju o ljubavi, svakodnevnom životu i običajima kod Roma. Čak tri romske pjesme iz Rumunije pjevaju o cvijeću, dvije su o prodavačicama cvijeća, Floralesele i Florile De Liliac. Običaj je da romske žene prodaju cvijeće na tržnicama u Rumuniji i njihove pjesme govore o tome. Birajući pjesme za album željeli smo biti otvoreni i pustiti da nas privuku one koje nikad prije nismo čuli, bez obzira na rizik da će slušateljkama i slušaocima vjerovatno biti sasvim nove i nepoznate. U predstavljanju pjesama nepoznatih u regionu vidjeli smo izazov. Ljepota je u istraživanju“, dodala je Jelena. Album O, Devel svojevrsna je oda romskoj muzici, ali u mnoštvu pjesama koje su Jelena i Atilla snimili zajedničkim snagama su i tradicionalne pjesme sefardskih Jevreja Morenika, La rosa enflorece i Adio querida, te će, uz predstavljanje prvog albuma, na jednak način nastaviti istraživati muzičku tradiciju na romskom i ladino jeziku. „Baštiniti manje poznatu ili zaboravljenu romsku i sefardsku muziku važno nam je zbog budućih naraštaja. Namjera nam je, prije svega, omogućiti slušaocima uživanje u muzici, a ako to doprinese i očuvanju jedne tradicije, biće nam drago“, dodao je Atilla.