Piše: Amra Zvizdić

Modna scena u Sloveniji postoji. Već je i sama ta činjenica razlikuje od trenutnog stanja na domaćem tržištu. Ona je živa, razvija se iz godine u godinu; unikatna je, kvalitetna i svestrana. Ljubljana, kao glavni grad, prepuna je mladih ljudi koji svoj stil ne grade u radnjama high street brendova, dok drugi gradovi, poput Kopera, zbog blizine Trsta predstavljaju sredine u kojima je moda itekako prisutna a talijanski štih više nego osjetan.

Uz poneki izuzetak, slovenački modni dizajneri kreiraju samo za domaću publiku. Modna industrija kakva je nekad postojala praktički je propala, a domaći modni brendovi trude se preživjeti na tom nedovoljno uređenom tržištu Evropske unije. Uz svjetske, megalomanske korporacije koje, baš kao i kod nas, nude robu u velikim količinama i po pristupačnim cijenama, teško je bez podrške države učiniti korak naprijed. Ulaganje u proizvodnju samo jedne kolekcije ogromnoje i ostaje jako malo novca za promociju i iskorak na međunarodno tržište.

Međutim, ono što je pohvalno jeste to što u Sloveniji nema mjesta za wannabe modne dizajnere. Oni koji se takmiče na tom konkurentnom tržištu jako su kvalitetni modni dizajneri i, što je bitnije, jako različiti jedni od drugih. Novac i jake veze vas neće odvesti daleko ako iza vas ne stoje kvalitetan obrazovni background, neograničena količina kreativnosti i spremnost na ulaganje mnogo truda i rada da biste došli do cilja, a cilj je prepoznatljiv i konkurentan modni brend. Jedna od slovenačkih modnih dizajnerica koja je svoj život posvetila modi jeste Alenka Globočnik-Fabjan. Tačnije, to je žena koja živi modu. Već dvadeset godina stvara i razvija brend pod nazivom Akultura. U sklopu nedavno završenog Mercedes-Benz Fashion Week Ljubljana (MBFWLJ) predstavila je svoju novu kolekciju i osvojila publiku originalnim i inovativnim idejama. Alenka je osoba čiju energiju prepoznate na prvi susret, koja vas uvuče u svoj čarobni svijet stvaranja i povede na put s kojeg ćete se sigurno vratiti bogatiji; ponekad bogatiji za iskustvo, a ponekad za prijateljstvo.

Za Urban magazin pristala je na ekskluzivan intervju kojim će se prvi put predstaviti i bh. publici. Uz veliku želju da posjeti Sarajevo i da njen brend bude prepoznat i u regionu, počinjemo Alenkinu modnu priču. Ali, kakav bi to put u Ljubljanu bio a da (barem!) jedanput ne citiram Žižeka: „Zadatak ljudi poput mene nije da damo odgovore nego da postavimo prava pitanja.“

U moru slovenačkih modnih dizajnera do kojih sam došla pretraživajući internet Vaš brend i dizajn ističu se po mnogo čemu. Prije svega, primjetnisuiskustvo, nesporan talenat i poznavanje forme i linije tijela. Smatrate li svoje formalno obrazovanje prednošću na današnjoj modnoj sceni?

Bila sam polaznica modnog dizajna na tadašnjoj višoj školi u Ljubljani. Potom, kada se oformio Tekstilno-tehnološki fakultet s Odsjekom za modni dizajn, nastavila sam svoj studij i uspješno diplomirala. Dakle, posjedujem dvije diplome iz iste oblasti. To mi je svakako dalo određenu prednost kada je riječ o poznavanju načina rada, načinu razmišljanja i načinu kreiranja. Sve nakon toga je nadogradnja, lična i profesionalna. Studij mi je dao osnovu za dobar početak, koji je i krenuo uporedo s mojim diplomiranjem. Naime, moj diplomski rad je bila moja prva kolekcija. S radom sam počela prije dvadeset godina i iako svi misle da je vrijeme za obilježavanje jubileja, ja se toga grozim (smijeh!). Ne obilježavam ni svoje rođendane, a kamoli godine rada. Ne pridajem veliku pažnju godinama koje su prošle nego se trudim da moj rad iz godine u godinu postaje sve bolji i bolji. Iako je slučaj da u svijetu mode postoje i rade i oni koji nisu formalno obrazovani, u Sloveniji to nije slučaj. Svi modni dizajneri u Sloveniji za koje sam čula i koje poznajem diplomirali su modni dizajn i kvalitetno plove modnim vodama. Poznavanje forme i proporcije tijela prioritet je kada se bavite ovim poslom; neprihvatljivo je da nekom nudite proizvod koji mu ne pristaje.

Da li je moda za Vas način života? Kako izgleda Vaš radni dan?

Već dvije decenije živim modu, u potpunosti. Moj stil života predstavljaju moda i umjetnost –to sam ja. Sedmicu provodim radno, a to podrazumijeva sve, od dizajniranja, rada s klijentima, do držanja predavanja. Privatno držim časove na kojima svoje polaznike savjetujem o pravilnom načinu odijevanja i pronalaženju vlastitog modnog stila. Ne bih mogla zamisliti svoj život bez stvaranja nečega, makar to bilo i slikanje na platnu, koje mi pričinjava veliko zadovoljstvo. To mi je veoma interesantno i volim to raditi, ali profesija mi je ipak modni dizajn. Vikend posvećujem dragim ljudima, svom suprugu i prijateljima.

Radite pod brendom „Akultura“, koji već samim nazivom koketira s umjetnošću. Jedna od kolekcija Vam se zove „Akultura ART“; da li time šaljete poruku da Vaš rad ima i dozu umjetničkog stvaralaštva i koliko je za Vas moda zapravo umjetnost?

Naziv Akultura je nastao iz dva dijela – slova „A“ i riječi „kultura“. Svi misle da „A“ predstavlja moje ime Alenka. Međutim, griješe. „A“ nema veze s Alenkom, ali to je nekako svima prva asocijacija. Kada sam to prvi put čula, rekla sam: „Neee, ali to nema veze s pravim značenjem.“ Naime, kada sam bila mlađa, bila sam buntovnica. Buntovnica bez razloga, jasno. Zanimali su me punk, rock i anarhija. Željela sam biti drugačija od ostalih, željela sam drugačije razmišljati. Zanimala me je umjetnost, kao i sve što ona sa sobom nosi. Iz tog bunta javila se i netrpeljivost prema tome štase sve predstavlja kao kultura. Svaka izložba i svaki umjetnik bili su prepoznati kao dio kulture. Postojalo je to mišljenje da je sve što je dio tog kulturnog svijeta dobro, a nije bilo.Meni je to bilo smiješno, pa sam samoj sebi rekla: „Ok, ti si onda akultura… Nekultura.“ I tako je nastao i brend; nešto što ne spada u globalni okvir kulturei što predstavlja samo mene.

Umjetnost i moda su jedan svijet. Šta je zapravo umjetnost? O tome bi se dalo dugo pričati. Ja radim na način da sve što napravim predstavlja dio mene. To sam ja. Tako razmišljam, tako živim. U svemu što napravim vidi se i osjeća moja energija. Iz tog razloga je Akultura prepoznatljiv slovenački modni brend. Svaka kolekcija je drugačija i posebna na svoj način,ali se u svakom modelu, ma koliko bio različit od nekog prethodnog, vidi moj potpis. A, ako crpiš inspiraciju iz samog sebe i na taj način stvaraš, onda da – to je umjetnost. Ili sigurno jedan vid umjetnosti. S druge strane, moda i dizajn imaju formu; te stvari moraju da se nose, da budu upotrebljive i nosive. Mora se poštivati svačije tijelo, kao i proporcije. Umjetnost, za razliku od mode, ne poštuje tu formu i imate slobodu napraviti sve kako želite, i potom svoj rad staviti na zid kao instalaciju. S modom se to ne može, ona mora da se nosi. E sada, stvar je percepcije kako će neko doživjeti umjetnost koja je nosiva i da li će je uopšte klasifikovati kao umjetnost ili samo modu. Tu je razlika. A opet, kako sam ja ljubiteljica umjetnosti, a moje modno stvaralaštvo odraz mene – onda da, moja moda jeste umjetnost.

Da li se od mode u Sloveniji može živjeti?

Ja živim od mode, od Akulture. Dvadeset godina živim samo od toga i jako sam zadovoljna. Imam svoje vjerne klijente, a čini me sretnom što svake godine dolaze i novi klijenti koji u mom radu prepoznaju kvalitet i rado mi se vraćaju.

Globalni trendovi ne utiču na mene, i tu se opet vraćamo na umjetnički aspekt mog rada. Ja ne gledam na trendove kao vodilju unutar svog stvaranja. Ne zanima me šta je trenutno popularno već kreiram ono što želim. Slovenija je mala država, trendove kreiraju neki veći igrači, ali trudim se da barem nametnem vlastitu ideju i stil. Na čudan način je sve povezano, inisam sigurna postoji li način da trendove zaobiđemo i ignorišemo jer se sve vrti u jedan te isti krug.

Ljudi hodaju unificirano obučeni, to je za mene katastrofa. Ljudi se na taj način izgube u masi i svi izgledaju jednako, nemaju svoj identitet i sve je copy – paste. Ali, manjina postoji. Kroz svoja predavanja o kulturi oblačenja polaznicima uvijek naglašavam da je sve poruka. Svojim oblačenjem ljudi govore ko su zapravo. Imate samo pet sekundi vremena da vaš sagovornik stvori prvo mišljenje o vama, da stekne prvi dojam. To ljudi zanemaruju. Voljela bih vidjeti više mladih ljudi, ali i onih starijih, koji će pokušati pronaći sebe a ne konstantno biti dio mase.

Šta je Vaša osnovna motivacija/inspiracija kada je riječ o stvaranju novih modela? Imate litarget kada je riječ o kupcima i da li svoj brend predstavljate i na međunarodnom tržištu?

Kada je riječ o kupcima, kako sam već rekla, neke klijente imam od samog početka svog rada. To su ljudi koji jednom kupe Akulturu i Akulturi se vraćaju. To mi je veliki kompliment i potvrda da ono što radim jeste kvalitetno i drugačije od onoga što se trenutno nudi. Mogu reći da mi je to osnovna motivacija pri stvaranju novih modela. Imam osoban pristup sa svim svojim klijentima, poštujem sve proporcije i kreiram za sve veličine i oblike, a izrađujem odjeću i po mjeri. Ne mogu nikome prodati nešto što mu ne pristaje. Također,savjetujem svoje klijente o tome šta bi od mojih modela najbolje pristajalo njihovoj figuri. Kažem im pravu stvar, sigurna sam.

Imala sam pozive da svoj rad predstavim i u New Yorku i drugim svjetskim modnim metropolama, ali za takvo što je potrebno mnogo novca. Bez ozbiljnijeg ulaganja teško možete brendirati svoj rad na inostranom tržištu. Trenutno razmatram poziv da učestvujem na Mercedes-Benz Fashion Weeku u Berlinu, što je direktna posljedica učešća na MBFWLJ. Mislim da je to događaj vrijedan svake hvale, jer je organizacija apsolutno savršena. Takvo nešto je bilo potrebno Ljubljani, i ovo je drugi put kako sam dobila poziv da budem jedna od učesnica. Iako većina publike dolazi na revije da bude viđena, pa dizajneri nemaju prilike da upoznaju puno novih klijenata, MBFWLJ je dobra prilika da budete medijski propraćeni i van granica Slovenije i da gradite svoje ime na međunarodnoj sceni.

Kakvo je Vaše mišljenje o slovenačkoj modnoj sceni?

Slovenija ima mnogo modnih dizajnera, i ovakvih i onakvih. Ima ih koji su jako dobri, i njih je, srećom, više nego ovih drugih. Možemo parirati svjetskoj modnoj sceni. Tome u prilog ide i nedavna posjeta Petre Nemcove Ljubljani, koja je bila zaštitno lice ovogodišnjeg MBFWLJ. Tražila je da me upozna i rekla mi je da je ono što smo mi pokazali na pisti mnogo vrednije od onoga što ima priliku vidjeti u New Yorku, naprimjer. To je ogroman kompliment. Mi nismo komercijalni modni dizajneri. Mi, koji smo na sceni već duže vrijeme, želimo da imamo svoj identitet i ne pristajemo na manje od toga. Ne uklapamo se u masu i ne slijedimo slijepo trendove. To nas čini unikatnima i to je taj kvalitet koji čini našu modnu scenu konkurentnom i na svjetskom modnom tržištu.