Gdje god je negdje neka gužva i stvori se red i zastoj, na vrh tog zastoja uvijek stoji ona. Baba.

Nikada niti jedan deda nije napravio belaj, nikada u Opštini niti jedan sistem nije pao kada je sljedeći na redu bio neki momak, nikada niti jedna djevojka nije našla za vrijedno da se uzaludno raspravlja s upraviteljem kućnog savjeta, nikada ništa nikome ne smeta koliko smeta njoj. Babi.

Pazi samo situacije: vozim se tramvajem, pa stane baba pored mene i, pokazujući na prazno sjedište, pita:„Je li slobodno?“ Ne, baba, Samke tu sjedi, otišao je kupiti kartu, hljeb i mlijeko, vratit će se tri stanice kasnije.

Ili kad me pita: „Je li ide ovaj tramvaj do Skenderije?“” A ne, baba, ovo je tramvaj broj tri, on putuje kroz intergalaktički portal kod Maršalke i završava u paralelnom univerzumu.

Ne govorim ja ovdje o bakama. Jer svi mi imamo baku. Baka je ona divna ženica koja čuva unučad, plete priglavke i pravi kolače. Ne, ja ovdje govorim o čuvaru vrata pakla. Babi.

Kada nešto negdje zapne, pa neko iz reda vidi gdje je zapelo i prokomentariše sa „a neka baba zanovijeta“, niko u tom nizu nanerviranog svijeta ne pomisli da je neka divna, mala, sijeda bakica s košaricom džemova umotanih u karirane salvetice napravila gužvu.

Čak i to samo ime „baba“ izaziva skrivenu jezu. Baba.

Kada i kako nastaju babe? Priroda nam govori da babe nastaju od žena, iako ja sumnjam u to. Gledam babe koje se guraju u autobusu i nemoguće mi ih je zamisliti da su ikada bile mila djeca. Jer ako su nekada bile djevojčice s margaretama u kosi, onda ih je neko, brat-bratu, 50 godina zatvarao u podrum i mučio ih zabijanjem eksera pod nokte da bi one ispale takve.

Kako sam ja shvatio, žena počinje da mutira u babu kada joj ime svedu na dva sloga.

Jeste primijetili kako se babe uvijek zovu: Sta-na, Mi-ra, Ti-dža… Ne postoji baba Mujesira. Ili baba Jelisaveta.

U ta neka doba, oko svojih šezdeset godina, prosječna baba digne ruke od života i počne štedjeti za vlastiti sprovod. Da, život nije gotov, mnogi ljudi i tada odluče raditi koješta, ali ne i prosječna baba. Ona je smisao života našla u organizaciji vlastitog sprovoda. I sve planove prokomentariše sa „ako budem živa tada“.

Baba, hoćeš ići do pijace u nedjelju?

– Hoću, sine, ako budem živa.

Što baba više to ponavlja, i što je generalno veća patnja trpjeti je, to ona duže živi. Ta rečenica ispada kao neka njena eliksir-mladosti-mantra.

Svaki vaš neuspjeh (koji, usput budi rečeno, samo ona tako tumači) nju tjera u grob. To vam je nešto kao religija – šta god zabrljaš, ideš u pakao. Opsuješ – u pakao. Ukradeš – u pakao. Čudna je ta poveznica s babama…

Dakle, ko ima babu, a studira, sigurno je najmanje jednom čuo onu: „E, da hoću dočekati da diplomiraš pa da umrem smirom.“ Baba u svojih 80 godina nije imala niti jedne životne radosti neg’ eto da ti završiš fakultet. Ili se udaš/oženiš. Ili se doseliš nazad u porodičnu kuću. Ili štagod.

Na one plitke ženske crne cipele s malom petom treba staviti oznaku „Ako vam se ove cipele sviđaju, pretvarate se u babu!“ Jer kad ih kupiš, gotovo je. To su cipele do ukopa. Noga raste, prelijeva se preko cipele, žulja, steže… Prosječna baba to ne zarezuje ni 2%. Svakako ne zna hoće li biti živa da kupi iduće.

Žena koja se prevara u babu može primijetiti tu metamorfozu i po količini stvari koje joj smetaju. Smeta joj vrućina, smeta joj hladnoća, smeta joj gužva, smetaju joj vrata, stepenice… Ali promjena iz žene u babu je kompletna tek kada joj zasmeta i zrak. To je onaj posljednji nivo. Kad žena prozbori:„Zatvori prozor, puše”, nema dalje. Uspješno je zamrzila apsolutno sve oko sebe. Prekucala je život i sve u njemu.

Sad joj ostaje samo da gunđa i kritikuje sve živo na kugli zemaljskoj. A što je stvar manje dotiče, to će ona o njoj više gunđati. Od svih ljudi iz zgrade eto samo babi smeta biciklistička staza.

Baba nije starija žena koja ima šarenu garderobu, sijedu kosu vezanu u rep i neke lagane cipelice. To je baka. Bake su šik. Baba ima kaljoše, heklani džemperak, haljinu u dezenu “Čečenija 1992” i kosu obojenu u preljev boja iz sijede u ljubičastu, pa u spaljeno narandžastu. Molim lijepo, upravo je tako ona izgledala kada je bila mlada.

Šta kažete? Gdje je bila takva kad je bila mlada?

Pa u Džehenemu, pretpostavljam, kada se s Belzebubom zabavljala.