Fotografija: Maja Topčagić

Model: Ina Čano

Haljina i torba: Plusminus fashion

Portret Ene Dujmović: Senka Mušić

Još u vrijeme studija produkt dizajna na sarajevskoj Akademiji likovnih umjetnosti modni dizajn osjećala je bližim vlastitom stvaralačkom izrazu u odnosu na druge grane umjetnosti oblikovanja.

Oduvijek su je zanimale priča, funkcija i inovacija. Njene kreacije zanimljiv su spoj visoke mode i onoga što se može odjenuti i u prilikama van modne scene.

Motivi koji njima dominiraju, preuzeti iz likovne umjetnosti, daju im važnu art dimenziju. Upravo je ovo jedna od odlika vlastitog kreativnog angažmana dizajnerice Ene Dujmović.

Kada je počela, nije se opterećivala pitanjima da li je nešto za određenu sezonu i od kojih materijala će biti urađeno. Jednako kao moda, važna joj je umjetnost, te je kolekcija Plusminus rezultat potrebe da se skrene pažnja na bosanskohercegovačke mlade likovne umjetnike i umjetnice.

„Ideja je zasnovana na crtežima mladih umjetnika iz BiH čiji rad danas nije toliko cijenjen te veoma teško bude primijećen. Željela sam ostvariti saradnju s umjetnikom koji ima zanimljiv crtež. Riječ je o Borisu Majstoroviću, koji se bavi grafikom. Sam je mnogo uticao na način realizacije rada jer smo pratili izvorni i autentični način izrade grafike u svom prirodnom procesu nastajanja. Cilj koncepta Plusminus nije da iskrojimo odjevni predmet i da naknadno zbog estetike oslikavamo pattern na kroju. Cilj je da već nastalo umjetničko djelo bude postavljeno u novi okvir kako bi imalo emotivnu i simboličku vrijednost“, objašnjava naša sagovornica, čiju kolekciju Plusminus u najkraćem možemo označiti umjetnošću kao umjetnost koja se nosi, kako je to jednom prilikom primijetila profesorica grafike na ALU Amela Hadžimejlić.

Da je s istim znanjem djelovala u nekom drugom dijelu svijeta, smatra da možda ne bi došla do kreativnih rješenja koja je danas krase. Probleme nekada treba posmatrati kao prednost koja nas navodi na razmišljanja, kaže Ena Dujmović, kojoj sve što je okružuje može postati i dijelom onoga što je inspiriše. Iako iz godine u godinu lamentiramo nad modnim prilikama u našoj zemlji, činjenica je da je generaciji kojoj Ena pripada internet znatno olakšao ne samo način komuniciranja već i poslovanja.

„Internet je otvorio toliko mogućnosti da je samo na nama koliko pametno ćemo to iskoristiti. Kao i u svemu, i to iziskuje kontinuitet i upornost kao i upoznavanje online marketinga. Ako danas stavim na Instagram neku od svojih kreacija, već sutra dobijem upit za narudžbu iz Singapura. Mislim da je to za nas u BiH, gdje je moda možda manje razvijena, savršena prilika. Proizvoditi u BiH i imati takve mogućnosti komunikacije zaista je pozivan uticaj društvenih mreža danas.“

Zanimljivo je da se ova talentovana dizajnerica nakon iskustva jednogodišnjeg studija u Austriji odlučila vratiti u Sarajevo i upisati Akademiju likovnih umjetnosti. Vlastiti povratak smatra najispravnijim izborom, o čemu uvijek rado govori.

„Imala sam priliku vidjeti kako je to na jednoj od akademija u Austriji tokom svog jednogodišnjeg boravka u Linzu. Od samog početka mislila sam kako je to za menepravi izbor i kako ovdje ne mogu dobiti potrebno znanje. Desilo se obrnuto, nisam bila zadovoljna akademijom u Austriji te sam se vratila u Sarajevo i upisala produkt dizajn. U toku ovog studija zahvaljujući profesorima stekla sam ono najvažnije za dizajnera – estetiku i način razmišljanja. Ne bih to mijenjala ni za šta.“

Domaću modnu scenu definiše kao prostor na kojem se može ostvariti mnogo više rezultata od postojećih, a komunikacija i međusobna dizajnerska podrška jedan su od načina kojim se postojeći problemi mogu prevazići.Više show roomova na kojima će se predstavljati radovi domaćih dizajnera i dizajnerica te concept storeovi u kojima će biti zastupljene njihove kreacije takođe su dio onoga što bi se trebalo promijeniti.

„Trenutno u Sarajevu imamo dva concept storea i niti jedan nije isključivo posvećen bh. modnim dizajnerima. Kada bi bilo više prilika za izlaganje, promociju, rad u industriji, bilo bi sigurno i više mladih ljudi koji bi se zainteresovali za modu i vidjeli svoju budućnost upravo u njoj“, objašnjava Ena Dujmović, koju su prilikom izbora umjetnika s kojima je sarađivala vodili emocije i prepoznavanje drugačijeg izraza. Upravo su takve za nju bile grafike Borisa Majstorovića.

Kada kreira, namjera joj je da umjetnost kroz modu prepozna različita publika, te da je putem mode primijete i oni koji inače ne bi.

„Trudila sam se da sami krojevi budu što jednostavniji i prihvatljivi različitim osobama, a ne samo jednoj, idealnoj. Možda ono gdje još uvijek nisam uspjela jeste da ljudi čak i kad pogledaju i kada im se učini jedinstveno i lijepo, i dalje ne znaju proces kroz koji je svaki komad prošao i koliko je vremena trebalo za takvo nešto, koliko to priče i unikatnosti u sebi nosi. Za takve stvari potrebni su vrijeme i istrajnost, treba graditi brend za koji će se odmah znati šta želi reći. Također nije isto vidjeti proizvod ove vrste na fotografijama i uživo, uživo se mnogo lakše primijeti i poseban način izrade.“Način izrade grafika prilikom nastanka kolekcije Plusminus podrazumijeva povratak autentičnom pristupu,u ovom slučaju tehnikama bakropisa i akvatinte, gdje se pomoću prese umjesto na papir štampa otiskivala na tekstil. „Ovo je zahtijevalo dosta eksperimentisanja s materijalima, bojama i formatima prije nego što je došlo do finalnog funkcionalnog rješenja“, objašnjava naša sagovornica, koja na pitanje kako doći do kreacija Plusminus odgovara kako se za sada fizički mogu kupiti jedino u Tuzli u concept storeu „Imani Made in BiH“ te onlinepreko web-stranice plusminusfashion.com.