U januaru Sundance film festival, a 65. Berlinale u februaru 2015. godine prikazali su dokumentarni film Kurt Cobain: Montage of Heck, reditelja Brett Morgena, specijaliziranog za autorski dokumentarni film i biografski film. U maju 2015. godine film izlazi na HBO-u, koji je zajedno sa Universalom jedan od producenata filma. U dva dana limitiranog prikazivanja u kinima zaradio je 107.000$.

Piše: Lejla Panjeta

Film na kojem je Morgen radio od 2007. godine je nezaslađena verzija dvadeset sedam godina života frontmena najpoznatije grunge grupe na prelazu u 90-te godine, Nirvane, koja većinu svoje finansijski isplative slave duguje okolnostima smrti njihovog glavnog pjevača, tekstopisca i dvanaestog najboljeg gitariste na svijetu, Kurta Cobaina. Ovo je jedini dokumentarni film o njemu kojeg je autorizovala i na kojem je sarađivala njegova kompletna porodica, uključujući i njegovu kćerku Frances Bean Cobain, koja je bila jedan od izvršnih producenata filma. Filmovi o Kurt Cobainu pretežno su se do sada bavili okolnostima njegove smrti. Među mnogobrojnim filmovima ističe se Kurt & Courtney iz 1998. godine, četiri godine nakon smrti slavnog pjevača, u kojem postoje naznake zavjere tj. isplaniranog ubistva Kurta Cobaina. Ove godine se takođe očekuje dokumentarni film u sličnom maniru, pod nazivom Soaked in Bleach, koji analizira pogreške u policijskoj istrazi i raznolika zataškavanja nakon javno proglašenog samoubistva. I danas se postavlja pitanje: ko ga je želio mrtvog i koliki je Cobain imao utjecaj na javnost? Zašto je postao ikona generacije? Kurt Cobain: Montage of Heck ne ulazi u zavjere, niti okolnosti pred samu smrt Cobaina, već se u potpunosti bavi njegovom biografijom iz rakursa porodice. Ali, ne predstavlja ga kao ikonu, niti muzičkog genija. Nimalo uljepšana, ova biografija izvrsno je vođena filmska biografska naracija. Da li je istinita? Pitanje je na koje niko ne može dati odgovor.

Kurt Cobain: Montage of Heck je izvrsna studija montaže u dokumentarnoj filmskoj umjetnosti. Kroz intervjue, arhivski materijal medija i koncerata, kućne video snimke, animirane sekvence koje opisuju rane periode Cobainove tinejdžerske nesigurnosti, izgubljenosti, te emotivne nestabilnosti nakon razvoda roditelja, kroz upotrebu animacija Cobainovih crteža, slika, nacrta pjesama, to-do listi i pisama, razvija se filmska naracija jedne realne biografije, koja se prati bez daha, skoro u maniru igranog filma. Pretpostavka sa kojom se prilazi filmu, tj. neminovnost završnice slavnog pjevača, nimalo nije otežala Morgenovu namjeru da prikaže analizu jedne društveno osviještene i izuzetno emotivne ličnosti. Međutim, kroz priču o Cobainu dobila se i analiza vremena, kulture, socio-političkih i ekonomskih vrijednosti, koji u filmu stoje kao scenografsko svjedočanstvo o historiji tog vremena.

Kurt Cobain: Kontradikcija iskrenosti i sarkazma

Film srećom nije nimalo pretendirao na razne teorije zavjere koje su se javile nakon Cobainovog samoubistva. Ovo je prikaz razvojnog puta muzičara od hiperaktivnog djeteta do suicidalnog i depresivno-anksioznog ovisnika o heroinu koji, prema riječima basiste Nirvane, Krisa Novoselica, nije podnosio ismijavanje. Napisi u medijima, otvorena mržnja prema njegovoj supruzi Courtney Love, uplitanje službi za socijalnu skrb nakon rođenja njihove kćerke, montirani su sa njegovom muzikom, turnejama i gradacijom u izboru njegovih bilješki koje su služile kao nacrti pjesama, ili jednostavno kao psiho-terapeutsko sredstvo u kome su kroz emociju i talenat za muziku nastala njegova umjetnička djela. (op.a.: Nije svako sa gore opisanom dijagnozom sposoban za umjetnost. Ikakvu. Neku. Bilo koju. Ikoju.)

Kroz film vidimo Cobaina, kao talentovanog i posvećenog radu. Nedostaje uvodnica u njegov talent i sklonost muzici ili sviranje gitare u ranom djetinjstvu. Umjesto toga u filmu se Cobain portretira kao neko sa psihičkim problemom još od ranih tinejdžerskih godina. Neko ko zbog nedostatka inspiracije i svoje ovisnosti odluči da napusti ovaj svijet. No sam čin ubistva, izvjesnost razvoda, niti njegovo lutanje par dana prije odluke da sebi uzme život, kao ni medijski cirkus koji je uslijedio nakon što ga je dva dana od njegove smrti pronašao električar na podu njegove kuće u Seattleu, nije dio filma. Na određeni način filmom se pokušao opisati Cobain kao psihički nestabilna ličnost, od djetinjstva do ovisnosti o drogi (što je ipak prikazano kao posljedica utjecaja Courtney Love), te se pomiruje sa činjenicom da svi oni koji se nalaze u filmu kao intervjuirani, nisu mogli ništa učiniti kako bi mu pomogli. Gorčina, tuga i neobično oslobođenje osjeća se nakon posljednjeg kadra filma, koji iznenada završava natpisom: “Kurt Cobain oduzeo je sebi život. Imao je 27 godina.” I time je sve rečeno u analizi života koja je nagovijestila i njegov kraj.

Glavna vrijednost filma je u tome što je nepretenciozno ponudio detaljnu analizu atmosfere i kulture tog perioda. Iznenađuju kućni video snimci koje su Cobain i Love snimali u svom stanu, a do sada nikada prije nisu objavljeni. Scenografija i kostimografija u stanu, tj. namještaj, tepisi, zavjese, kupatilo ili odjeća mogli bi biti smješteni na Dobrinju ili Grbavicu tog perioda. Nakon tri albuma i relativno velike popularnosti u Americi, stan je opremljen isuviše skromno za tako veliku zvijezdu kakvim Cobaina i danas zamišljamo. Činjenice govore o tome da je Cobainu smetala slava, novac i laži u medijima. Prikazan je prijeteći telefonski poziv jednom od novinara i masa članaka i naslovnih stranica u novinama. Nikakve limuzine, bodyguardi, ogromne vile ili slično ne pojavljuju se u filmu. Ogoljenost do krajnjih granica foto-realizma, kombinovana montažom sa animacijom i muzikom su glavna obilježja Mogrenovog stila u ovom dokumentarnom filmu.

U potpunosti temeljen na istinitim pričama njegove porodice (mada postoje i zavjere o tome, da je Love bila jedan od njegovih anđela smrti) ovaj film ne govori samo o Cobainu, ili muzici u Americi početkom 90-tih. Ovo je priča o kraju generacije X, globalne krize u ciljevima i pronalasku smisla od koje se javlja mučnina (sam Cobain patio je od nedijagnosticiranih bolova u stomaku, koje je ublažavao drogom), izgubljenosti i okrenutosti sebi, konzervativizmu u politici i cvjetanju ekonomije zasnovane na ratovima. Smells Like Teen Spirit, na listi 100 najboljih pjesama svih vremena, jedna je od najpoznatijih Nirvaninih kritika društva i brilijantno opisuje problem ove generacije:

“Here we are now, entertain us… I feel stupid and contagious”

Iskrene emocije, ambivalentnost nad emotivnim nasiljem i sarkastični prikazi društva i religije, klišeizirani boemski ideali upakovani u ciničnu lakoprobavljivu poeziju punk-rocka, odlika su Cobainovog stila. Ironične analogije i emotivna bol zbog stanja u kojem je svijet i ljudski odnosi mučili su Cobaina, što je u filmu dosljedno pokazano kao lični doživljaji i sopstveno iskustvo pretočeno u pjesme. Dečko razvedenih roditelja, koji se gnušao lažne ljubavi, u potrazi za srećom, obiteljskom toplinom koju je u isto vrijeme kritikovao, jesu kontradiktornosti kojima je uspio uzdrmati cijeli svijet muzike. Rock i punk, kojim je Cobain bio inspiriran u početku svojih muzičkih traganja, koža i tapirane frizure 80-tih, sahranjeni su starkama, kariranim košuljama, poderanim farmericama u grunge stilu, čiji je najbolji predstavnik Nirvana. Globalni pokret besmisla, nama tada najbolje poznat u ratnom Sarajevu, okončan je Kobainovim samoubistvom. Ironično i očekivano, generacija X omogućila je rođenje generacije Y: digitalnu, optimističnu, timski usmjerenu, planski orijentiranu, angažovanu kulturu sa providnim flašicama vode i touch screenovima. O planetarnoj popularnosti Nirvane i globalnom punk-rock-grundge stilu u kulturi, koju su opisali, predvidjeli i na neki način usmjerili u svojim pjesmama, govori i činjenica da se u ratnom i opsadnom Sarajevu slušala Nirvana, pjevale njihove pjesme, i sve to bez postojanja WiFi-a, interneta, YouTuba ili bilo kakvih tehnoloških pomagala. Unplugged, LIVE, 1993., ali ne na MTV-u, već u podrumu. Pa, ne baš isto kao u Seattleu…

Nirvana je danas jedan od najbolje prodavanih bendova na svijetu, sa samo tri albuma i zaradom od 25 miliona $ u SAD-u i 75 miliona $ u ostatku svijeta. Curt Cobain je posthumno dobio mnoge nagrade i priznanja, među kojima je i ona za najboljeg umjetnika svih vremena. A sve je počelo sa mix-kasetom koju je ova ikona generacije X, Kurt Cobain, pomalo luđak, a pomalo genij, snimio 1987. godine pod nazivom Montage of Heck.

Brett Morgen – dokumentarista kulturološke atmosfere

Dokumentarni film Kurt Cobain: Montage of Heck je režirao, montirao i producirao Brett Morgen, filmski reditelj i producent bogate filmografije uspješnih autorskih dokumentarnih filmova i komercijalnih video-spotova, te reklamnih materijala za velike američke brendove poput GE, Nike i Marlboro. Njegov diplomski film, On the Ropes, sa odsjeka Američke mitologije Hampshire koledža u New Yorku, doživio je premijeru 1999. godine na Sundance film festivalu, te mnogobrojne pozitivne kritike i nagrade, među kojima je i nominacija za Oscara. The Kid Stays in the Picture je njegov idući projekat, biografski film o Robertu Evansu, koji je takođe osvojio mnogobrojne nagrade, a premijerno je prikazan u Cannesu 2002. godine. Obrisi svojstvenog autorskog stila u dokumentarnoj naraciji, montaži, korištenju voice-over i animacijskih tehnika, već su vidljivi u njegovom sljedećem filmu, Chicago 10. U July 17th kritički evaluira društvenu ulogu medija i fascinaciju sa O.J. Simpsonovim slučajem, aktuelnim u to vrijeme. Mike Jagger je njegova nova tema u filmu o Rolling Stonesima iz 2012. godine, pod nazivom Crossfire Hurricane.

Nakon ovog projekta, na poziv Courtney Love, udovice Kurt Cobaina, ulazi u skladište u kojem se nalaze uspomene, bilježnice, crteži, kasete i kućni filmovi slavnog pjevača. Njegova životna saputnica, kako je izjavila u filmu, bila je pozitivno iznenađena istinom o Cobainu i njihovom životu koju je Brett Morgen uspio da prenese u svom dokumentarnom filmu. Vezano za obimno istraživanje i finalni filmski rezultat Cobainove biografije, Brett je izjavio da je cijeli proces rada na filmu doživio izuzetno lično, te je na čudan način osjetio povezanost sa čuvenim pjevačem kojeg nije poznavao. Brett je upravo zahvaljujući izuzetno emotivnom, ali filmski promišljenom pristupu životu i smrti Kurt Cobaina uspio da napravi dokumentarni film koji opisuje jednu cijelu generaciju, dočaravajući atmosferu i društvene vrijednosti perioda kraja 80-tih i početka 90-tih godina, nimalo uljepšanu, već izvrsno ogoljenu verziju jednog dijela kulturne istorije globalnih razmjera.