Dizajner iz Donjeg Vakufa, u čijim kreacijama se prepoznaje istančan smisao pri kreiranju houte couture, za Urban govori o saradnji sa Elizabeth Hurley.

Razgovarala: Maja Stanojević

Jedan sjajan komičar je rekao da su štake ono što nam je potrebno da bismo umjetnost podigli na noge. Ipak, u moru izgubljenih kulturnih bitki potrebno je okrenuti se nečemu čega imamo najviše, a to je buntovna mladost. Iz tog mladalačkog kreativnog bunta, pojavio se i Arnel Vučić koji je bh. ženu odjenuo u neskromno ruho te time naglasio da on dizajnira snove, a ne modu.

Kada ste postali svjesni afiniteta prema modi i kada ste ih počeli materijalizovati?

Modu volite ili ne – s tim se rodite ili ne. Jer, prava moda je umjetnost, pa ili imate urođenog afiniteta za to ili nemate. Ideje sam prvi put materijalizovao 1999. godine, na jednom „eco projektu“. Sjećam se da sam radio od materijala za reciklažu od najlona i nepromočivih materijala.

Kažu da je na našem prostoru manjak inspiracije. Gdje Vi pronalazite inspiraciju?

Nisam se sreo sa manjkom inspiracije na našem prostoru. Ovdje možda fali motivacije, jer stvari su takve kakve jesu, nažalost. Vjerujem da je inspiracija u mašti. Rođen sam u znaku Ribe, a za Ribe kažu da su maštovite i veliki sanjari.

Na prošloj kolekciji nakon 20 dana rada sve sam skice sa zida skinuo i sve haljine redizajnirao. Jednostavno, javilo se nešto bolje.

Postoje li neka dizajnerska imena čije ideje slijedite i čiji rad poštujete?

Radim haute couture, ali doslovno. Pod tim ne mislim na prišivanje ukrasnih pojaseva koji se kupuju na metar ili nekih gotovih ukrasa, nego doslovno sve, gdje je materijal samo osnova. Nezamjenjiv je Karl Lagerfeld koji za Chanel radi pravu umjetnost. Fasciniran tim dizajnom i tim detaljima. U Srbiji postoji sjajan dizajner Darko Kostić, koji također radi haute couture. Naravno i kod nas ima dizajnerskih imena čiji rad svakako vrijedi.

Prikazali ste svoj rad na Nivea Fashion Weeku u Sarajevu. Kako ste zadovoljni tom prezentacijom i da li Vam je pružila neke nove puteve i saradnje?

Prikazao sam nekoliko puta, na raznim fashion weekoma i ljevičarskim i desničarskim. Ostavio sam trag, učestvovao sam i opet ću, kada god budem u prilici. Da se ne zavaravamo, Sarajevo Fashion Week nije London Fashion Week. U Sarajevu te ne gledaju fashion buyeri, niti modni urednici, tako da FW ne donosi neke nove puteve i saradnje.

Britanska glumica Elizabeth Hurley nosila je jaknu s Vašim potpisom prilikom snimanja editorijala za austrijski časopis. Kako je ostvarena ta saradnja?

Da, to je bilo 2008. godine. Moj kolega je tada radio kao modni urednik za jedan austrijski časopis i pri organizaciji snimanja tog editorijala me je pitao da li imam nešto svoje da ostavim potpis na fotografiji. Sjećam se da sam dizajnirao crnu jaknicu od kristala, tri četvrtine rukavi, koja je nakon toga ostala u njenom ormaru.

Dugo kreirate za bh. modne kuće. Volite li više raditi samostalno ili je timski rad ipak nešto što donosi veću satisfakciju, a time možda i više novaca?

Već 2006. godine sam otišao raditi u Zagreb i tada sam bio jedini dizajner koji je radio vani. Radio sam i u tri domaće modne kuće. Svaki angažman ima svoju draž. Kada radiš za firme, onda si direktno odgovoran za postojanje te firme i fascinantno je vidjeti na kraju sezone, šta si stvorio i koliko je to doprinijelo toj firmi. Međutim, kada radite za sebe, tada imate više slobode – tada mašta poludi! U firmama kod nas ne možete raditi haute couture, jer je to jako skupo, a tržište je malo, zato radije radim samostalno.

Ko Vam je najveća podrška?

U svakom slučaju moje dvije najdraže žene – sestra i majka. Imam nekoliko iskrenih prijatelja, koji su mi podrška svakodnevno, ne samo kroz posao, ali ja to recipročno vraćam. Moji kupci su moja podrška. Čim me kupuju, znači da cijene i podržavaju moj rad.

Smatrate li da je bh. žena modno osviještena? Kako biste opisali bh. ženu i šta joj je potrebno da bi upoznala estetiku i poklonila više pažnje lijepim i skladnim oblicima?

Bosanke i Hercegovke su lijepe i zgodne žene. Naravno da su neke više modno osviještene a neke manje, ali generalno kod nas se žene i djevojke vole mnogo uređivati. Potrebno je malo više casuala unijeti u to sve, jer čemu trošiti jedan sat na šminku, svaki dan? Da li se to stvarno isplati? Više sam za pjegice, nego za puder. Više sam za široko nego za usko. Ja se kroz posao srećem sa mnogo djevojaka i žena i ono što smijem reći jeste da su uvijek spremne za suradnju i da pomjeraju vlastite granice i to je dobar stav.