U okviru projekta Dijalog za budućnost, Udruženje primijenjenih umjetnika i dizajnera BiH realizovalo je konkurs “Pišem ti bosančicom” prema ideji autorice profesorice dizajna Amre Zulfikarpašić. Konkurs za dizajnere i dizajnerice samo je jedan od segmenata bogatog koncepta koji u prvi plan stavlja savremeno iščitavanje zapostavljenih ili pogrešno interpretiranih vrijednosti iz prošlosti.

Dizajnerica Urban magazina Aleksandra Nina Knežević dobitnica je prve nagrade na konkursu, Adi Kubur, apsolvent na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, dobitnik je druge, a Teodora Šukalo s cetinjske akademije treće nagrade.

O fontu Pišem ti bosančicom i slikovnici-bosančici za djecu, savremenoj tipografiji i njenim dizajnerskim radovima, zahvaljujući kojima je osvajala brojne domaće i međunarodne nagrade, razgovarali smo s Aleksandrom Ninom Knežević.

Bosančica kao inspiracija i ljepota istraživanja

Prepoznatljivost, svježina i zaigranost dio su onoga što čini dizajnerski rukopis Nine Knežević. Njeno ispisivanje bosančice sublimacija je svega onoga što inače krasi njen dizajn. A finalni rezultat bio je daleko od zadovoljavanja forme, što je i njoj bio imperativ.

“Kada se već dugo baviš dizajnom, istražuješ ga, živiš ga, nekako se uvijek trudiš da je tvoj rad baš to, nešto dobro, kvalitetno, prepoznatljivo, i vjeruješ u njega… Iskustvo mi nekako i ne dozvoljava da radim stvari tek onako da bi bile odrađene i zadovoljile formu; trudim se uvijek napraviti nešto što je kvalitetno, svježe, a da komunicira ne samo sa mnom, nego i s publikom.

Tražeći odgovore na temu ‘Pišem ti bosančicom’ istraživanje me je odvelo u neki novi svijet, ali svijet koji mi je poznat, u kojem se jako lijepo osjećam, snalazim, prepoznajem njegove znakove i pravila. Intenzivno sam radila tri, četiri dana, i kad sam se odmakla od svog rješenja, bila sam zadovoljna onim što sam otkrila i što ću predstaviti na konkursu. Vjerovala sam da je to maksimum u tom momentu i imala sam stvarno lijepu emociju u vezi s onim što je izašlo kao moj rad“, kaže autorica, u čijim i ranijim radovima, posebno vezanim za simbole Sarajeva, možemo primijetiti inspiraciju u tradiciji, kulturnom naslijeđu i onome što je dio našega okruženja.

“Uvijek su me privlačile stilizovane forme, pojednostavljene, svedene na ikonicu ili pictogram, a prepoznatljive. Projekti koji to očekuju od dizajnera su mi, samim tim, i draži i inspirativniji, ali i područje u kojem se dobro snalazim. Takav je bio i projekat vezan za Sarajevo Dingbats, ali sada i za bosančicu, simbole srednjovjekovne Bosne, crteže sa stećaka i pismo koje se koristilo u tom periodu. Kad sam krenula da istražujem, shvatila sam da je to jedna totalno nova dimenzija, jako široka, raznovrsna i nesavladiva. Kombinacija slika sa stećaka, priče koje one pričaju, simbolika, poruka ne mogu da nas ostave ravnodušnim.

Vjerujem da su i prije ljudi bili zainteresovani za istraživanje ove teme, ali danas, s novim tehnologijama u vremenu u kojem živimo, ta istorija i starina dobivaju nove mogućnosti predstavljanja, koje su sigurno interesantne za mlade generacije i na taj način mi im jednostavnije predstavljamo kulturno naslijeđe… Npr., tu su fontovi – digitalne forme tipografije, vektorske slike motiva sa stećaka, crteži tetovaža na ženama srednjovjekovne BiH…

Sva ta, već prilično stara i zaboravljena vizualizacija naših krajeva, danas može biti puno bliža i razumljivija predstavljanjem kroz nove medije.”

Razigrani uvod u pismo

Primjećujemo da bi “Bosančica za djecu“ mogla biti jedna vrsta nadomjestka za sve ono što su prethodne generacije o svojoj tradiciji propustile da nauče. O srednjovjekovnoj Bosni kao najozbiljnijem periodu bosanske državnosti malo znamo. Ovo je prilika da i stariji nadoknade propuštene lekcije.

“Mislim da imamo jako puno ponuditi kao dio naše tradicije i kulturnog naslijeđa, ali uvijek nam se čini ono tuđe bolje, istinitije, jače, veće… Tako sami sebe diskvalifikujemo i ne cijenimo, mislim da se to već dugo dešava. Svi smo toliko ‘pomiješani’ i mislim da je sve naše i zajedničko, a ne podijeljeno, kako je danas u trendu. Bosančica za djecu je nešto što nas uvodi u pismo na jedan razigran, veseo i nevin način. Kroz slike, ilustracije na kojima je prikazano svako slovo, ali i priča uz to slovo, kao i stare dječije knjige, slovarice, za učenje novih slovnih znakova. Bosančica se mijenjala kroz vijekove, imala je negdje oko četiri faze. Moje rješenje je kompilacija svih tih faza, malo prilagođeno današnjem vremenu i našem znanju i sjećanju. Bosančica je imala samo velika slova, verzal, nije imala ni brojeve, koliko sam saznala istražujući, i brojevi su bili predstavljeni kroz slova, što je isto zanimljivo. U fontu koji sam napravila ja sam ipak dodala brojeve da bi font mogao da funkcioniše i komunicira s današnjim potrebama”, objašnjava Nina.

U BiH nemamo dovoljno umjetničkih konkursa i nagrada koliko imamo kreativnih autora i autorica. Uz spomenuto, naša sagovornica navodi i brojne zanimljive teme za istraživanje.

“Druge kulture iskoriste i najmanje činjenice svoga porijekla, istorije i kulturnog naslijeđa. Projekat koji je nastao u okviru ‘Dijaloga za budućnost’, konkurs Pišem ti bosančicom, odličan je primjer da se osvrnemo na svoje naslijeđe, ali kroz jedan zanimljiv i vidljiv način prezentacije, kroz izložbu, umjetnost i likovnu riječ. Jako je malo ovakvih konkursa, ali i kvalitetnih izložbi u BiH u posljednje vrijeme, mi likovnjaci ne bismo trebali dopustiti da se zaborave značaj kulture, umjetnosti i njegovanje posjete muzejima i galerijama, koji u nedostatku podrške zauvijek zatvaraju vrata. Trebamo imati i svijest i kontinuiranu brigu o tome šta ostavljamo iza sebe za neke nove generacije”, objašnjava naša sagovornica, te se slaže kako “Bosančica za djecu” ne treba ostati samo na idejnom rješenju već je trebamo uskoro pronaći u knjižari.

“Lično, vidim ovu knjigu, slovaricu ‘Bosančica za djecu’, kao nešto što ima šanse da zaživi! Već je projekat interesantan publici i raspituju se gdje da nabave knjigu. Ne bih je radila tek zato da bih je ‘prodala’, voljela bih da to bude jedna lijepo oblikovana i lijepo odštampana slovarica, više kao zanimljiv proizvod, a ne samo komercijalni proizvod ‘take money and run’! Nadam se da će za ovo imati sluha i šira publika (mislim na ministarstva koja mogu da daju novčanu pomoć).”

Nina_foto

Tipografija u savremenom dobu

Digitalizacija, povezanost ljudi putem društvenih mreža, jednostavnija i brža komunikacija itd. odrazile su se na sve kreativne segmente (i način života općenito), pomogle i olakšale profesionalcima. Nekada su cijele novine bile ispisane jednim fontom, a raspored i veličina slova zavisili su od jedne osobe koja je bila obučena za rad na složenim mašinama. Danas je sve drugačije. Uz brojne prednosti, tehnološke olakšice u određenom smislu otvorile su put i needuciranim dizajnerima i dizajnericama.

“Fontovi, tipografija uopšte, posljednjih godina je pojavom kompjutera doživjela pravi preporod i ekspanziju. Ranije se uglavnom koristilo nekoliko fontova, znali su se oni koji su ‘laki za čitanje’ pa su se koristili u knjižnom bloku, tamo gdje je velika količina slovnih znakova. To su bili najčešće fontovi sa ‘serifima’ – to su oni mali zaobljeni završeci na fontovima kakvi su npr. Times i Gamond, a za naslove su se koristili bezserifni fontovi, npr. Helvetika, Futura, Gill Sans…

Danas imamo puno novih fontova, dizajniranih digitalno, uz pomoć najsavremenijih softvera kao što su Fontografer, FontLab i RoboFont. Veliki sam obožavalac tipografije i pratim sve što se dešava na tom polju. Jako je puno i dizajnera kojima je to profesionalno zanimanje i ima jako dobrih! Jedan od svjetski poznatih tipografa je i Nikola Đurek, naš kolega iz susjedne Hrvatske.

Mnogi ljudi koji imaju kompjutere i softvere za dizajn žele da se bave kreativnim radom. Kako je naše tržište ipak needucirano toliko u vizuelnom segmentu, tako nam teško ide da prepoznamo šta je to dobar dizajn, šta je kreativno i originalno. Klijenti najčešće prepoznaju ono što su već vidjeli i smatraju da je to dobro. Možda i jeste, ali ne smiju očekivati da grafički dizajner kopira nečije rješenje i prodaje ga, a, još gore, potpisuje kao svoje! Profesionalci i ne rade takve stvari, ali onda stupaju na snagu ‘priučeni dizajneri’, koji za jako malo novca nude svoja rješenja koja su, prije svega, neozbiljna, kopirana i nepismena. Neko ko je vizuelno osviješten zna prepoznati dobar dizajn, pismen dizajn, kreativno rješenje i originalno rješenje. Ono je u suštini jako jednostavno, čisto i lako komunicira s publikom. Uvijek smatramo da trebamo zakomplikovati stvari kako bi one bile dobre, to nije tačno. Komplikovana, vizuelno nečitljiva rješenja privlače samo neprofesionalce jer oni samo u komplikovanom rješenju (nečitljivom) mogu da pronađu smisao. Treba misliti globalno, ali raditi lokalno”, napominje Nina Knežević.

Kako skuhati fontove?

Iako često čujemo ili i sami koristimo sintagmu manje je više, stvarnost nas demantuje i primijetimo da se to pravilo malo poštuje. Zanimalo nas je kako stoje stvari u tipografiji. Šta dobijamo ako posegnemo za što većim brojem dostupnih fontova?

“Manje je uvijek više, slažem se. Ali, kao i kad dobar kuhar zna pomiješati pet različitih začina, a da se oni nadopunjuju, ističu jedan drugom okus, boju itd., tako je i kod fontova. Dobar tipograf ili grafički dizajner zna koristiti i više fontova odjednom, kada to treba… Najčešće to ne radi, ali kada potrebno upotrijebiti više vrsta slova, potrebno je osjetiti koji to fontovi idu jedan s drugim, koji se poništavaju, a koji nadopunjuju. Sve je jednostavno ako nešto poznaješ, nečim vladaš! Ideje ne nastaju na kompjuteru, ako sjedneš ispred njega i kreneš da koristiš sve filtere koje nudi Photoshop ili sve fontove koji se nalaze na računaru. Računar je samo medij putem kojeg svoju ideju sprovodiš u djelo. Ideja nastaje razmišljanjem, istraživanjem, posmatranjem. Ona je proces. Danas je uobičajeno da klijenti očekuju od tebe da čim sjedneš za računar ‘uključiš’ ideju, i ona se pojavi na nekom digitalnom papiru ispred tebe i to je to. Uopšte ne razumiju da ne stvara kompjuter ideju nego da je to puno ozbiljniji proces. Klijenti najčešće misle da su njihove ideje puno bolje nego ideje profesionalca koji 24 sata razmišlja… Treba uraditi svoj prijedlog i prijedlog klijenta i predočiti posmatraču ili konzumentu. Nije mi se malo puta desilo da su ideje koje sam sama sprovela u djelo odmah pronašle put do publike, a one koje su ispravljali i nametali klijenti nisu ni primijećene. Posao dizajnera nije samo napraviti neku ideju i ostaviti je, treba se i boriti za dobru ideju, da ona zaživi, a to je također jedan jako težak dio u cijelom procesu!”

Sarajevo Dingbats

Zahvaljujući Nininim Sarajevo Dingbats radovima, danas možemo umjesto suvenira iz Indonezije koji bi trebali predstavljati autentični sarajevski proizvod pokloniti zaista nešto autentično kada putujemo ili dočekujemo goste, i to još s dizajnerskim potpisom. Zanimalo nas je možemo li očekivati masovniju produkciju i potencijalne investitore.

Sarajevo Dingbats su prepoznali turisti, posjetioci Sarajeva i BiH, što je jako važno! Sarajevo opet ima tu neku klimu, dok te neko izvana ne prepozna, ne mogu ni lokalci. Žalosno, ali tačno. Sarajevo Dingbats se nudi na nekoliko mjesta u gradu, što je i dobro, jer ja ne mogu da zamislim da taj projekat preraste u pretjeranu mas produkciju, mislim da bi time izgubio kvalitet i tu pomalo suptilnu, handmade karakteristiku. Sada je to spoj masovne štampe kojoj se na kraju daje neki posljednji pečat rukom. Strašno je šta se sve prodaje kao suvenir grada, ko sve ima priliku da radi suvenire i kako ih radi. Na mjestima gdje bi trebali da se nađu bh. proizvodi prodaju se kopije suvenira koji su isti bilo gdje u svijetu. Dobar primjer te masovne produkcije, neistraživanja materijala koji radiš, bio je i neki turistički plakat gdje je ispod Starog mosta pisalo Sarajevo. To je masovna produkcija bez informacije i emocije! Iako to nije komercijalna varijanta, ne bih voljela da se moji motivi Sarajeva, odnosno Sarajevo Dingbats jednog dana pojave na pepeljarama, marama ili toalet papirima“, kroz smijeh kaže naša sagovornica.

Knjižara Buybook, ali i svaka druga u kojoj se prodaju Buybookova izdanja, neka je vrsta stalne Ninine izložbene postavke, zahvaljujući naslovnicama koje odudaraju od vizuelnih rješenja iz naše tradicije. Nakon ljubavi prema tipografiji i ilustraciji, knjiga je došla kao logičan prostor zahvaljujući kojem može izraziti vlastitu kreativnost.

“Iako se više snalazim u 2D ilustraciji, knjiga nudi i tu treću dimenziju, gdje neko slovo, linija ili misao može da pređe s prednje strane preko hrbata na poleđinu. I svijet dizajna omota knjiga je daleko, velikom brzinom napredovao otkako je sve digitalizovano i otkako imamo uvida u to šta se radi u svijetu i koji su trendovi. Naravno da se može puno lakše i kopirati, za ove naše ‘priučene dizajnere’, ali na neki način imati i uvid u dobru konkurenciju koja te pokreće da i ti napraviš nešto što je vrijedno pažnje. Što se tiče ideje na koricama knjiga, radije pravim vizuale koji pokreću maštu posmatrača nego one omote koji odmah govore o čemu se radi u knjizi. Vremenom sam, čini mi se, napravila i neki svoj prepoznatljiv stil kojim se koristim, tako da već na sajmovima u Zagrebu i Beogradu ljudi prepoznaju knjige koje sam ja dizajnirala, javljaju se, i to je sigurno veliki kompliment. Osim kad ovako iskomuniciraš s posmatračima, druga jako lijepa nagrada za tvoj dizajn jeste kada se jave izdavači iz cijelog svijeta i žele baš tvoju naslovnicu za istu knjigu, ali s prevodom na holandski, slovenački, engleski, makedonski i njemački jezik…

Iako ima kvalitetnih naslova knjiga za koje radim dizajn, moram da spomenem da se malo dječijih slikovnica ilustruje, piše i objavljuje u BiH. U zemljama iz regiona toga je puno više i voljela bih da se i mi barem malo približimo tom broju.”