Luksuzni modni brand Lei Lou by Alex Dojčinović sinonim je za eleganciju, jednostavnost i stil. Njegova kreatorica Aleksandra Dojčinović jednako je uspješna i na kreativnom i na poslovnom planu pa se njeni modeli danas mogu kupiti u 13 zemalja svijeta. Baza njenog modnog carstva je u Zagrebu iako četiri mjeseca godišnje provede na putovanjima. I njen izbor je uvijek jednostavnost, ne samo u modi! Urban magazin predstavlja Lei Lou i njenu autoricu.

Najčešće nemamo hrabrosti živjeti vlastiti san. Je li dizajn oduvijek bio Vaša želja? Kako je tekao put od prvih kreacija do malog modnog carstva?

Ja sam veliki sanjar bila od najranijih dana. Još uvijek se živo sjećam jednog događaja iz djetinjstva i koji često prepričavam ljudima kada me pitaju za snove. Pjevala sam, naime, kao i većina klinki i ja kao četverogodišnjakinja, ili petogodišnjakinja u jednom dječjem zboru i jedna je pjesmica govorila o tome kako ćemo, kad odrastemo, prestati sanjati. Taj dan, kad je majka došla po mene, rekla sam joj: ‘Mama, ja više ne želim na zbor. Svakakve nas gluposti tamo uče. Oni kažu da kad odrastemo ne smijemo sanjati, a ja baš tada želim šivati haljine. I, eto, pjesmica se pokazala kriva, a ja u pravu, jer ja danas živim svoje snove. Hrabrosti mi, srećom, nikada nije nedostajalo, to je moje prirodno stanje. Kada čovjek počne živjeti u skladu s a svojim željama, kakve god one bile, sve postaje lako i naoko veliki problemi čine se sasvim mali. Mislim da je neopravdano tražiti isprike u tome gdje si rođen, jer ovi prostori, suprotno mnogim mišljenjima, nude neviđene mogućnosti, a na nama je koliko ćemo ih ugrabiti. Ja sam počela od haljina i košulja koje su isprva kupovale moje poznanice i prijateljice, ali sam imala jasnu viziju i strategiju kako želim da jednog dana izgleda moje malo carstvo i znala sam kakve će žene jednog dana biti moje klijentice. Ponosna sam jer sam imala pravo.

Alexandra_1

Je li zadovoljstvo uspjehom veće u okolnostima u kom je lijepo luksuz, a ne potreba i navika?

Veliko buđenje u poslovnom smislu, rekla bih renesansu, doživjela sam uoči otvorenja svoje trgovine u Stuttgartu. Jer, iako godišnje u prosjeku četiri mjeseca provedem na poslovnim putovanjima izvan Hrvatske, tada sam uvidjela koliko je lakše i ljepše živjeti i raditi u sređenijem društvu, u kojem vlada red i rad, što kod nas nije uvijek tako. No, bez obzira na sve, s godinama sam naučila izvlačiti najbolje i od onoga čime sam okružena u Hrvatskoj i ne bih rad u svojoj zemlji mijenjala ni za što. I sama sam učila na vlastitim pogreškama i danas, nakon godina muke i lekcija, mogu reći da sam kao osoba dobro organizirana, što mi uvelike olakšava bavljenje biznisom.

Ako se ne varam, Vaše kreacije se prodaju u trinaest zemalja svijeta. Koliko je uz kreativni segment posla koji bez sumnje donosi zadovoljstvo, teško paralelno graditi i jednu uspješnu poslovnu strategiju?

Da, trenutno smo zastupljeni u trinaest zemalja svijeta, ali to je tek početak te priče jer je sam izlazak na vanjsko tržište projekt u koji smo krenuli prije niti godinu dana. Moji suradnici su me, doduše, dugi niz godina nagovarali na ovaj korak, ali znala sam da sve donedavno nisam bila spremna onako kako sam smatrala da moram biti spremna. Kreativnost i dobra poslovna strategija u mom su slučaju sijamski blizanci, ne idu jedno bez drugog. Ponekad sam više kreativka, nekada više poduzetnica, ali jednako uživam u obje uloge.

Šta je bilo presudno u vremenu u kom je sve pretjerano da Vaš odabir bude ljepota jednostavnosti?

Mislim da sve mi žene s godinama naučimo da od gomilanja istih stvari u ormaru, a pogotovo onih koje odjenemo jednom godišnje, dugoročno nema nikakve koristi i da je puno bolje uložiti u one svevremenske komade o kojima nas je, kad nas je učila o tajnama odijevanja, prva informirala mama, ali joj tada nismo vjerovale. Puno je lakše graditi outfit oko jednostavne haljine, nego oko nečega što u startu oduzima cijelu pažnju. Zato moje haljine divno odijevaju i ostavljaju djevojkama da detaljima pričaju svoju priču. Neka to napravi ogrlicom, neka torbicom, neka cura osmijehom… Moj izbor je uvijek jednostavnost, ne samo u modi.

Alexandra

Šira javnost u Bosni i Hercegovini upoznala Vas je zahvaljujući saradnji sa glumicama iz filma U zemlji krvi i meda Angeline Jolie. Čini mi se da se sa nekima ta saradnja i nakon filma nastavila. Koliko ste Vi bili zadovoljni tim iskustvom?

To je najljepša stvar mog posla, što mi je u život donijela neke prekrasne ljude, koje u suprotnom ne bih imala prilike upoznati. Jedna od njih je i Zana Marjanović, koja je danas postala moja draga prijateljica i s kojom mi, zbog njene klasične ljepote i karizme, svaka nova suradnja pričinjava veliko zadovoljstvo.

Osim male crne haljine, bijele košulje i dobrih traperica, šta je po Vama nužno da žena ima u svom ormaru?

Lijepe cipele ili finu torbicu, ovisno naravno o prilici i mogućnostima.

Uglavnom nosite odjeću koju sami dizajnirate. Kada kupujete, koji su Vaši najčešći izbori i shoppingholičarske strasti?

Volim dizajnere poput Christophera Kanea, a sa svojih se putovanja volim vratiti s nekom torbicom ili lijepom haljinom.