Piše: Tamara Zablocki
Zbornik “Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava” nastoji ispraviti makar dio nepravde koju je službena historiografija nanijela jednoj od najmasovnijih ženskih organizacija u historiji, dajući sebi u zadatak proširenje kolektivnog znanja o Antifašističkom frontu žena.
Oxford Dictionaries je u novembru 2016. proglasio riječju godine post-truth, postčinjeničan, ocijenivši da je pojam, premda u opticaju već određeno vrijeme, u protekloj godini, u kojoj su se desili Brexit i pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima, dosegao svoj vrhunac. U objašnjenju tima s Oxforda stoji da je umijeće fabriciranja neistina u našoj današnjoj stvarnosti postalo uticajnije od činjeničnih dokaza. Ništa čudno, jer laži fabriciraju i stvarnost slikaju oni koji za to imaju interes, moć i resurse. Ukratko, živimo u dobu u kojem je do istine teško doprijeti. Ili ona naprosto više nikoga i ne zanima. Na prostoru bivše Jugoslavije postčinjenična, mitomanijska stvarnost je trajno stanje, toliko da nas već odavno ne bodu u oči revizionistički napori, prekrajanje historije i izmišljanje nove, odabir ideološki podobnih kulturoloških i historijskih uticaja.
U okolnostima postčinjenične stvarnosti, čiji vrhunac upravo živimo, prava je hrabrost prihvatiti se bavljenja nepopularnom bliskom prošlošću i poslovično zanemarenom ženskom historijom, te najprije potrošiti godine na stvaranje online Arhiva antifašističke borbe žena Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, a potom sakupljeno kritički promišljati u zborniku koji bi mogao služiti kao udžbenik nekim novim generacijama – ako ih istina o prošlosti vlastite države i polovine njenog stanovništva uopšte bude zanimala. Hrabrost je smoglo Udruženje za kulturu i umjetnost Crvena, svjesno važnosti izučavanja zanemarene historije Antifašističkog fronta žena i njegovog naslijeđa, kao i nužnosti da se vlastita historija izučava bez uobičajenog nipodaštavanja ili veličanja.
Zbornik “Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava” objavljen je zahvaljujući podršci fondacije Rosa Luxemburg Stiftung – Southeast Europe i predstavljen u Galeriji za savremenu umjetnost Charlama dva dana prije kraja godine koju je obilježio pojam postčinjenično, uz istovremeno otvaranje izložbe kojom su umjetnice Adela Jušić, Aleksandra Nina Knežević, Kasja Jerlagić, Nardina Zubanović i Sunita Fišić svojim ilustracijama i umjetničkim radovima ponudile uvid u teme koje se protežu kroz tekstove u Zborniku, a koje potpisuju Ajla Demiragić, Chiara Bonfiglioli, Danijela Majstorović, Tijana Okić i Boriša Mraović.
Borkinje, bolničarke, heroine, radnice
Arhiv antifašističke borbe žena Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, na kojem se Zbornik i izložba temelje, sadrži stotine dokumenata, knjiga, spisa, fotografija, istraživačkih radova, časopisa, periodiku, kao i usmenu historiju živućih AFŽ-ovki koji svjedoče o svemu onome što je Antifašistički front žena uspio uraditi u toku svog prekratkog djelovanja, od uspostavljanja 1942. pa do samoukidanja – ili, prije će biti, ukidanja – jedva nešto više od deceniju kasnije. Jedna od najmasovnijih ženskih organizacija u historiji, temeljena na organizovanju i ravnopravnom učestvovanju žena u Narodnooslobodilačkom ratu, te isto tako ravnopravnom učestvovanju u izgradnji ratom pogođene zemlje, Antifašistički front žena na sebe je preuzeo zadaću opismenjavanja žena sa sela, obrazovanja žena iz svih slojeva društva, uključivanja žena u društveno-politički život i opštu emancipaciju, te time zadužio i današnje generacije žena s prostora bivše Jugoslavije, koje decenijama kasnije uživaju plodove AFŽ-ovske borbe za ravnopravniji položaj u društvu. Uprkos svemu tome, prema riječima autorica Arhiva Adele Jušić i Andreje Dugandžić, ova tema je bila i ostala na marginama, toliko da do kraja postojanja SFR Jugoslavije nije napisana opširnija historija AFŽ-a. S namjerom da to promijene i da historijat AFŽ-a učine vidljivijim i dostupnijim, Arhiv koji je iznjedrio Zbornik shvataju kao trajni poduhvat koji će dopunjavati dokumentima i postepeno ga činiti sve bogatijim i sveobuhvatnijim.
Zahvaljujući Arhivu dobijamo uvid u teme kojima se bavio Antifašistički front žena tokom svog trajanja, na polju opismenjavanja, uključivanja žena na tržište rada, obilježavanja Osmog marta. Prve godine postojanja AFŽ-a bile su godine uspostave “nove jugoslovenske žene”, kako podsjeća jedna od autorica Zbornika Danijela Majstorović, žene koja aktivno učestvuje u ratu, obrazuje se i ulazi u svijet rada. Žene, zahvaljujući AFŽ-u, prestaju biti pasivne posmatračice i postaju borkinje, bolničarke, narodne heroine, a u poratnim godinama radnice koje kroz dobrovoljni rad, rame uz rame s muškarcima, obavljaju teške fizičke poslove, od obrade poljoprivrednog zemljišta do izgradnje puteva i mostova.
Zbornik “Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava” nastoji posmatrati sve implikacije postojanja AFŽ-a u onovremenoj Jugoslaviji, čiji je ogroman procenat stanovništva – češće žena – bio nepismen, kritički analizirajući njegove mnogobrojne aspekte. S različitih ideoloških gledišta, a pozivajući se na dostupne arhivske dokumente, autorice i autor tekstova u Zborniku bavili su se spregom modernizacije i emancipacije, strukturom porodice, participacijom žena na tržištu rada, “junačkim radom”, zadaćom narodnih učiteljica u odgoju i socijalizaciji žena poslije NOB-a, emancipatorskim diskursom u onovremenim novinama Naša žena, Glas, Žena u borbi, kao i razlozima navodnog i nikad do kraja razjašnjenog samoukidanja AFŽ-a.
Jednako se referirajući na Arhiv antifašističke borbe žena Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, prateća izložena umjetnička djela i ilustracije pet umjetnica, nastale iz potrebe da se makar dijelom umanji nepravda prema ženama koje su jednako revnosno kao muškarci učestvovale u odbrani zemlje i izgradnji postratne Jugoslavije, ali nisu bile jednako zastupljene na umjetničkim djelima koja su takvo predano zalaganje slavila, bave se odvažnim primjerima heroina rada, poput Blerte Hodžić, koja “od prvog dana svakodnevno radi zajedno sa zidarima, žustro se penje na skele i donosi malter i ciglu”, političkim parolama spremljenim za proslavu Osmog marta, te ličnim narativima i sjećanjima, odajući na taj način počast i zahvalnost ženama čije je priče zvanična historiografija obično ignorisala.
Lekcije za danas
Zbornik „Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava“ i Arhiv antifašističke borbe žena Bosne i Hercegovine i Jugoslavije ne mogu ispraviti nepravdu nanesenu moćnom – vjerovatno isuviše moćnom i time prijetećem patrijarhalnom društvenom poretku, zbog čega je valjalo ukinuti AFŽ i žene vratiti u privatnu sferu – političkom ženskom pokretu u Jugoslaviji, niti mogu zaustaviti sveprožimajuće revizionističke procese današnjice koji žene također nastoje vratiti “tamo gdje im je mjesto”, ali mogu biti dobar početak povratka učenju vlastite ne tako davne historije, naročito njenog dijela koji progovara o ženama i njihovim društvenim naporima, a koji nikad nije bio zastupljen u školskim klupama.
Za urednice Zbornika, Tijanu Okić i Andreju Dugandžić, najvažnija zadaća ove publikacije je doprinos kolektivnom znanju o historiji od koje smo prisilno i dosljedno odvajani.
“Zašto je danas uopšte važno izučavati AFŽ? Najprije, jer je red i poredak uspostavljen nakon 1945. danas potpuno preokrenut i izvrnut. Živimo u vremenu u kojem smo razdvojeni i odvojeni od vlastite historije koju smo prestali misliti u onom smislu koji nam otvara suštinska pitanja, pitanja emancipacije. Oteto nam je naše antifašističko naslijeđe kojim danas suvereno vladaju stranke desnice i centra, dok je SUBNOR u Bosni i Hercegovini podijeljen između FBiH i RS. Misliti AFŽ znači odupirati se takvoj slici događaja, znači propitivati dominantne ideološke matrice koje nas drže u podređenom položaju i koje zapravo imaju funkciju održavanja statusa quo. Lekcija AFŽ-a nije samo lekcija o emancipaciji, nego i o tome da su stvari moguće i ondje gdje sve izgleda nemoguće”, pojasnila je za Urban Tijana Okić.
Zbornik je tu i da nas podsjeti na našu vezu s Antifašističkim frontom žena i njegovim naslijeđem, kao i na borbu koja ionako nikad nije ni završila, naglasila je naša druga sagovornica, Andreja Dugandžić. “Zbornik, kao jedan od rezultata rada na Arhivu antifašističke borbe žena Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, nudi samo djelomične odgovore na kompleksnost historijskog trenutka u kojem se našao Antifašistički front žena, no ipak progovara o najvažnijem iskustvu ženskog oslobođenja. Jasno je da se ovog trenutka moramo ne samo sjećati, nego ga i aktivno promišljati, kako bi ono što danas radimo imalo smisla. Brojne su lekcije koje iz prošlosti možemo naučiti, a Zbornik, kao i Arhiv, podsjećaju na njih i nude mogućnost živog pamćenja. Danas, više nego ikada, moramo primijeniti ovo znanje i uspostaviti poveznicu s borbom AFŽ-ovki koja jeste i naša borba, jer u stvari nikad nije ni prestala. Mi smo svi djeca AFŽ-a.”
