Promocija knjige priča Rumene Bužarovske “Moj muž” održaće se u knjižari Buybook večeras, 6. oktobra u 19.30, a razgovor s autoricom vodit će Kristina Ljevak.

Ovdje možete pročitati razgovor s makedonskom književnicom Bužarovskom, objavljen u jednom od prethodnih brojeva Urban magazina.

“Sanju je mentorica nagovarala da nađe ljubavnika, iako je Sanja bila u solidnom braku i takvih ličnih potreba nije imala. Kako živimo u vremenu instant-iscjelitelja, gdje su ljudi spremni ozbiljne psihičke poremećaje liječiti slanjem pozitivne energije na daljinu, ne čudi ovakva terapeutska sugestija. Pod stalnim nagovorima, a potpomognuta dejstvom alkohola, Sanja se nakon osmomartovske proslave u restoranu sa radnim kolegama i koleginicama prepustila flertu s prvim saradnikom, te su završili na krajputaškom svratištu za slučajne ljubavnike. Kada je u stomaku “proradila” džigerica koju su objedovali, Sanja i udvarač su se umjesto u strasti našli u vlastitom izmetu.

Ako ste ikada imali priliku pročitati barem jednu priču makedonske autorice Rumene Bužarovske, neće vam trebati mnogo da pogodite kako ona potpisuje ovaj totalni obrat i u svojoj vrhunskoj angažovanoj prozi do karikaturalnosti portretira društvene anomalije, sitne strasti i još sitnije ljudske postupke. Rumena Bužarovska je nesvakidašnja pojava na literarnoj sceni regije. Njene priče su melem za sve one koji ne misle da su brakovi nužno idealni, ljubavi savršene, vlastita djeca najljepša, a nasilje negdje drugdje, daleko od nas… Atmosfera koju stvara pisanjem čitatelje dovodi u poziciju zahvaljujući kojoj imaju osjećaj da su i sami zatočenici nekog jednosobnog stana i lošeg braka u kojem se prave kako je sve uredu, ili su možda nastanjeni u velelijepom zdanju gdje se svi moraju ponašati kao da vjeruju kako je gospodarica kuće savršena slikarka, iako je neinventivna amaterka čijim se opskurnim mrtvim prirodama svi iza leđa smiju. Iako bi se njene priče mogle u duhu prigodne terminologije nazvati onim koje se čitaju u dahu, mnogo više od toga potrebno je da se apsorbuje napisano i suoči sa slojevima licemjerstva koje smo spremni brižljivo uzgajati, a sve da se ne bi srušio savršeni poredak satkan od patrijarhalnih vrijednost te da ne bismo sebi, a posebno drugima, pokazali koliko smo nesretni i nesretne.

Rumenino pisanje nas tjera da se zapitamo nad količinom menažerije i kostura po ormarima naših porodičnih, rođačkih i vlastitih kuća. Nad mračnim tajnama koje je tek nezvani gost, na nekom porodičnom okupljanju, nakon pete čašice izgovorio. Nad snagom koju smo spremni investirati kako bismo nešto zataškali. Jer zataškavanje nosi sigurnost. A istina je neudobna. (…)”

Kristina Ljevak